o starim navikama…

Da me pitaš šta sam zadnje čito, ne bih znao reći. Ne pamtim kad sam uzeo knjigu (ako ne računamo na onu što sam dobio neki dan od nekih 600-700 stranica na jeziku kojeg ne razumijem). A nije da nisam nekad imao naviku. Ali u neka doba svo to čitanje kojekakvih romana i izmišljenih priča je zamijenila neka stručna literatura i na tom je ostalo. A onda s druge strane kontam ta ja imam čitat nake romane i knjige samopomoći i šta je već aktuelno međ ljudima. Pa moj život piše romane pa ni to niko ne čita i šta…

o nekim telefonskim pozivima koji graniče sa bezobrazlukom…

Nisam tip koji nešta voli truniti na telefon. Ja ću te jedino nazvati da te pitam dokle si i koliko kasniš i tako to. Ako hoš da pričamo, fino brate dogovorimo i hajmo se nać ko ljudi, ispričat se, i svak svojim poslom dalje. Još ja stvarno urijetko da odbijem nekog, kontam se kad si spao na to u životu da sa mnom provodiš vrijeme onda… Neki dan s ovim likom i izvadi lik na telefon i nazva nekog i pričali jedno brat bratu 20 minuta. Evo ja još uvijek razmišljam o tome, ne znam kako da to sve procesiram…

o stvarima koje jednostavno nisam…

Ja znam vi sad očekujete neki rođendanski post povodom Morganinog vrćenja oko Sunca, ali to uopšte nije tema ovog posta. Nego baš nešto kontam kako sam se kanio jučer napisati nakav post, ono 29. februar, nije to svaki dan. I nisam eto ni to. Nego đe ona Bandita, nije mi je bilo na blogu iha haj. Tream i ja neđe otić…

o mile high clubu…

Pisao sam da nisam neki putnik, ali eto nabro sam par hiljada kilometara letajući tamo vamo. I u tim letanjima nikad nisam bio u onom avionskom wc do eto neki dan, jedno sasvim novo iskustvo za mene. Ustvari mene vazda nerviralo oni ljudi koji idu vazda u wc, avion se penje na visine, nagib unutra jedno 50 stepeni, ma nije ga onaj ni zaturiro na pisti ustvari, vidiš ona zove stjuardesu mogul u wc. A sjedi i smrdi nako na aerodromu dok čeka let. Kad kažu trebaš doći 2 sata ranije, oni tu uračunaju i svačiji odlazak u wc. E…

o đet legu…

Uđem ti ja danas u neku, pa sad jel drogerija, a prije da je apoteka. Pošo uzet pastu za zube, razgledo, uzeo najmanju i na kasu. Dolazi ona žena odnekud tamo iz pozadine, kaže jel ovo za vas? Reko jes. Jesi siguran, jesam. Kae jarane da znaš ovo ti je krema za ruke, a ne pasta za zube.

o pričanjima, davnim vremenima i mojim (duhovnim) putovanjima…

Tačno nešto razmišljam, ne znam više pričat s ljudima. Ko i sav normalan svijet i ja imam par ljudi s kojima se svakodnevno čujem, a jedno 50% te priče su linkovi s nekim memama. Tačno znam ko kakav sadržaj voli, ko voli auta, ko voli pop culture references, ko voli domaći humor, ko voli ino humor, ko voli mačke, ptice i ostale životinje. Nije tajna da volim životinje, jedno 30% mog internet sadržaja otpada na životinje, dal u nekom dokumentarnom, smiješnom ili simpatičnom formatu. Mada uglavnom u posljednja dva. S tetkom se čujem redovno, šalje mi TikTok što je smiješno,…

o Marsu…

Kad kae neko voli da putuje. Bolan putovanje je stresno, kaš krenut, hoš poć, hoš doć, hoš zakasnit, hoćel bez tebe, hoćel ti šta promać, jesi šta zaboravio, jesi šta izgubio, jesi rezerviso sve, jesi zaključo kad si pošo, štaš obić, štaš obuć, štaš jest, štaš pit, štaš sve ostalo i još hiljade drugih srkleta. Ne gumo ja toga. Ja najvolim kad dođem kući s tih putešestvija, jer sam tad svoj na svom i još bogatiji za jedno novo iskustvo. Ali šta da se radi, što se mora teško je…