Ima zanimljiva perspektiva o terorizmu o kojoj sam želio napisati jedan post. Ali kako bi to bilo predugo uz ovo što slijedi iza, sažet ću to u jednu rečenicu, pa ću vam je ostaviti na razmišljanje. Kada je terorizam u pitanju, bar ovaj islamski, neminovno dođemo do priče o ispranim mozgovima, no da li bismo isto mogli reći da su i oni seljaci, kmetovi, koji su se borili protiv feudalaca bili ispranih mozgova, kao i svih ostalih skupina koji su se nasiljem borili za ostvarivanje svojih društvenih ciljeva. Moglo bi se još na tu temu, ali eto nek ostane zasad na ovome. Mada trenutno i nemam neku viziju šta bih tačno mogao pisati, ali sam želio zapisati ovu gore misao.
//
Ono o čemu sam ja zapravo želio pisati jeste o islamskom terorizmu. Eto kobiva nije korektno reći islamski terorizam, jer nisu svi muslimani teroristi, nije islam nasilan i čime li se sve pravda upotreba ove sintagme. To što ga je počinio musliman, u ime islama, poguran od kojekakvih islamskih autoriteta, nafilovan idejama da čini pravu stvar, to nikom ništa.
Ne znam odakle izvire ta pogrešna perspektiva o bezgriješnosti muslimana. Ima bolan i među njima zlih ljudi, a da su ponajmanje imuni na Đavolja posla. Čine muslimani grijehe, veće ili manje, brate sve propisano i dokumentovano kako i šta. Piše Bog prašta. To je prožima kroz čitavu knjigu, praštao je, prašta, praštat će. Pa neće praštati za dobra djela valjda, nego za loša. Ono što nema propisano jeste ta bezgriješnost i aminovanje od svih zala koja čine muslimani, u ime islama i drugih muslimana, vlastitih ciljeva ili tetke Indire. I po tome se ne razlikuju od bilo koje druge skupine ljudi ili naroda koji su u ovom ili onom momentu odlučili da zloupotrijebe nešto zarad nekih svojih ličnih ciljeva, a možda i zarad nekih viših ciljeva. Historija je puna takvih primjera, pomalo ironično, gdje su se velika zla dešavala u ime nekog dobra, jer si je neko dao za pravo da tumači šta je kome dobro, a šta nije. Istjerali zlo, a utjerali im (ga) dobro. Naivno bi bilo pretpostaviti da to uvijek neko radi zbog ovozemaljskih dobara, jer sigurno ima tamo neki koji vjeruje da će bombanjem dječijeg koncerta ostvariti neko dobro.
Još je fascinantnija ta zaslijepljenost o vlastitoj nepogriješivosti i tu svi moramo skinuti kapu Đavolu. Među muslimanima, a vala ni pripadnici drugih religija ne kaskaju, lik Đavola je jedna marginalna ličnost. Iako se čitavo ovozemaljsko postojanje upravo vrti oko dotičnog (bar u ovim abrahamskim, monoteističkim religijama). Naći ćeš ti hiljade nekih citata o abu ovom, ibn onom, uradi ovaj ono, uradio onaj ono, ali o Đavolu ništa. Evo dovoljno da otvoriš ove vjerske blogove, dosta ti. Što samo potvrđuje i neke njegove vještine i sposobnosti manipulisanja, na što su ljudi u konačnici i upozoravani. On se nije htio pokloniti čovjeku jer je čovjek imao znanje (Adem koji zna imena svih stvari) i završio je gdje je završio. To što tada, na početku ljudskog roda nije imao znanja, ne znači i da ih nema ni danas. Međutim mi ljudi slabo razmišljamo o tome, još manje pričamo. Nije baš da je on sjedio sve vrijeme ko kakav duduk i čekao da se šta samo desi. Nije, nego je valjda i on negdje skontao moć znanja, pa sam uvjeren da je on među najpametnijima koji postoje. Mislim tolike godine uz ljude, morao je štošta pokupiti.
Ima ona kako je ponudio Isusu čitav svijet ako mu se pokori, a ovaj ga je jel odbio. Kaže moj jaran da to implicira da je ovaj čitav svijet njegov, jer kako ćeš nešto nuditi ako to nije tvoje. Mislim jeste da se služi prevarama i spletkama, ali što reče moj jaran i ja da tebi sad ponudim čitav svijet (no homo), znao bi da šupljiram. Valjda su ovi poslanici imali malo istančaniji njuh kad je to šupljiranje u pitanju. Mada iako to znamo, postoji ta neka percepcija Đavola s rogovima i šta ti ja znam. Da sam ja Đavo, ja bih pustio kakvu bradicu, nabiju kakvu ahmediju na glavu i govorio naivčinama dođi najdraži. Jer kad vidiš koliko se danas ljudi primaju na ove bradate spodobe sa nekim abu prefiksima i sufiksima u imenima, pa to je čisti zgoditak.
Ima i ona o nekakvim podvalama, što ja svakako ne isključujem kao opciju. Ima zla i izvana i iznutra, što da ne. I kontaš sve pa jes, moglo bi, dok se ne sjetim nekih ljudi iz svoje okoline i pročitam pokoji komentar na fejsu poslije ovakvih vijesti. Neka su, pobij, i oni biju našu djecu u Palestini i ostale žalopojke kojima se jedno zlo opravdava drugim. Baš u skladu sa islamskim naukom. Imaš brate propisano šta i kako, pa u konačnici i Muhamed se borio protiv neprijatelja, ali nije se bombao među nekakvom maloljetnom djecom, nije se zapucavo kamilom na onim božićnim trgovima, niti je upadao u novinska uredništva i rafalo kalašnjikovom. Da ne spominjem ove likove koje znam još kao dobre momke, pa imaju neke fiks ideje i razmišljanja. Kaže mi lik da je ostao u šoku i nevjerici kad je vidio svog hodžu da ulazi u osiguranje, kaže kako je to po islamu. Ja ga nako u čudu gledam, stid me pitat što to hodža ne smije osigurat imovinu. Pa mi kasnije pade napamet da nije ono ako uđe u osiguravajuću kuću znači da je našo drugog zaštitnika mimo Allaha ili nešto tako. Pa kontam on je nako dobroćudan momak, nije ni nešto glup bio kad smo išli u školu, a čuj ti njemu razmišljanja i logike. Hej Bog poslo posljednju objavu za vijeke vijekova, i baš će se sad tu definisati trivijalnosti o osiguranjima, čarapama u namazu i sličnim budalaštinama koje guraju u okrilje islama.
Pa kontam ovaj tip je dobar, fina mu je porodica, znam ih, znam mu rođake (i rodice), onako školovani, obrazovani, pristojni, drago ti bude kad ih sretneš na ulici. Nije ga stari tukao šnjurom od pegle ili brat ili šta ja znam neko, pa da je trpio tu agresiju u sebi ili nešto tako. Pa kontam zamisli ima neko ko jeste, ko nije imao fino djetinjstvo. Što ne bi bili neki lošiji momci, koji imaju iste takve ideje, pa još i malo hrabrosti da te pizdarije sprovedu u djelo. Niko ih nije nagovarao do "nama" najbližih.
Otvoriš jutub, pun bradatih spodoba koje pozivaju na ovo ili ono zlodjelo prema svojim bližnjim. Kaže nemoj mu čestitat praznik jer to znači da priznaješ taj njegov praznik, što znači da si izdajnik i gorićeš u sedam napalm vatri pakla. Unuk se zavadio s djedom jer klanja dok su mu noge razmaknute, a trebaju skupljene ili obratno. Bolan dedo tvoj, presvlačio ti usrane pelene, i ti se sad našo sa njim svađat zbog neke bradate spodobe, nekog šejtanovog ratnika. Hej bolan, upališ bajramski program na Hajatu, tamo ti Hanka Paldum ili Koke (Semir Cerić, nije ex reis) vaze kako su oni radili ovo ili ono za Bajram, pa ljudi kontaju tako to treba, to je islam, a kamol ko ozbiljniji.
Umjesto da muslimani kažu ovi među nama su otpadnici, teroristi, da se bore protiv njih, da im pokažu da može bolje, da iskorijene zlo, da na zlo uzvrate dobrim, oni kažu nema među nama muslimanima zlih i nema među nama terorista. Ludi se prave. Nemoj na svog. To što im je propisano da se oca rođenog odreknu ako zatreba, jok, nemoj ga kaže, on je naš. Ma prijavio bih ga ja jarane, ali znaš tamo ćifuti ubijaju palestinsku djecu. Ne zna nać Palestinu na karti. Onaj tamo poslanik se moro odreć familije rođene, ne valjaju i vozdra, jok on ga nešto brani jer je njegov. Dok ne skonta da je Sandžaklija, Fočak ili Hercegovac. Mjesto da dođe reis da kaže ovaj, ovaj, ovaj i ovaj su banditi, ekskomunicirani ste u mom mandatu, banovani ste s ovog servera i vozdra. Jok, dođe onaj i slika se s nakim Torabijem. Kae ma dobar je on. Hej, seosku varalicu ne može da prepozna, a Đavola bi raskrinkavao. I taki da se bore protiv Nemaca? Protiv onake sile...
Ili bar da javno kaže i da odvraća ljude od nametanja nekakvog šerijatskog zakona kao državnog zakona. Kako ovaj naš reis, tako i svi ostali u svijetu. I eto, svako počisti svoju mahalu, riješili smo više od pola tog problema. Šerijat kao zakon su Božiji propisi. Ima u zapisano šta i kako. Posljednja objava, ono fleksibilno maksimalno, imaš svu slobodu da radiš šta hoćeš. Što je i logično nekako. Eto nemoj samo ubijat, krast, lagat. Eto i klempo može, ako baš moraš. Znači minimumu minimuma. I mjesto da se muslimani pet puta dnevno nogom u guzicu udaraju jer su tako dobro prošli, jok! Dođe neki bradati spodobaš i kaže pa čekaaaj, a de da mi naizmišljamo još stotinu nekih zabrana, da malo otežamo ljudima (da ne ulazimo sad u raspravu kako je to u direktnoj konfrontaciji sa Božijim propisima). To što nešto nema propisano, to ne znači da je to nebitno i da se ostavlja ljudima na izbor, ne ne. Oni to pravdaju da trebaju neke aneksi i amandmani posljednjim objavama, nije kaže dovoljno razjašnjeno i jasno. Heeej, Muhamed primao objavu 20-30 godina, on stručnjak sve skonto za 3 godine. Pola skonto on, pola mu brada šapnula. Jok, njima je šerijat i ono što kaže nekakav pustinjski šejh, i bradata spodoba, i reis, pa tek eto ako baš mora i ono što piše u Kur'anu. Bolan taj bradu svoju ne zna urediti, ne smije ženi promijeniti kanal kad gleda turske serije, ono bi nekakve države i društva uređivalo i nametalo šta i kako treba. A ljudi prate i slušaju.
Nije islam objavljen državi, pa da joj bude zakon, nego je objavljen ljudima, i to ne kao grupi nego pojedincima. Ne možeš nešto što je namijenjeno pojedincu nametati kao zakon grupe. Isto ko što ne možeš jedan državni sistem, kao što je recimo demokratija, nametati da bude zakon u kući, u porodici. Eto svi se jednako za sve pitaju, a ja jedini zarađujem u kući. Malo morgen!