Princ of Perversia

Prije jedno 4-5 godina bili mati i ja u Njemačkoj nam, i ona ostala željna nake kutije za hljeb. Nisam ja to ni upratio kako ni šta, ali eto, znam da je spominjala to dugo dugo kad smo se vratili. A mi inače umjesto da ko sav normalan svijet držimo hljeb u kesi okačen na trpezarijsku stolicu, mi smo imali neku kutiju za hljeb koja je brat bratu stara 20 godina bar. Znaš ono kad plastika pocrni i ne može je Tito oprat, e takva, hronično prašnjavo, ali ovi moji ko da planiraju živjet bar 300 godina, pa nemoj ništa bacat usfalit će. I kako smo ovo malo spremali kuću, tako ti stari i ja iskoristimo priliku (jer je mati otišla u Njemačku) i heknemu tu kutiju skupa s nakim zahrđalim kalupima za kuglofe ili šta se već pravilo s onim, i nakih nikom potrebnih skula, raspar poklopci, ćilimi naki stari, knjige stare, peć stara, sto stari, ma sve staro osim starog smo izbacili.

Kad eto došla ona iz Njemačke, kaže nećeš vjerovat šta sam kupila. I vadi onu kutiju za hljeb, za kojom je čeznula 4-5 godina. Kaže eto ko i mogli bi baciti onu staru.

I sva važna ode neki dan po hljeb i da stavi u onu kutiju, kad ono bolan kutija kratka, ne može čitav hljeb stat u nju...

P.S. kad smo već kod kutija, bila ona neka pjesma nešto kutija cigara na stolu prazna je... ne znam kako ide dalje tekst, ali nešto na taj fol, u izvedbi nekog nalik na Šobića. Pa ako ima pojma o čem se radi, super bi bilo da napiše.