2010/2011

Možda ovi rezimei i nisu loša stvar. Koji god blog da čoek otvori, rezime.

I pitam se, šta bih ja mogao napisati. Da me raduje komplet godina, i ne baš. Al nije ni da me rastužuje. Bilo je iznimno veselih trenutaka. Ali i onih iznimno tužnih.
Moglo bi se reć da je ova godina bila godina saznanja i spoznaje, a vala i novih iskustava. Činjenica je da sam naučio dosta. I da sam skonto koliko znam. Ili je možda bolje reći koliko ne znam. I koliko još moram učiti. Iako me znanje raduje i daje mi nekakav osjećaj moći, ujedno sa sobom nosi i veliki teret. Što bi reko dida od spajdarmena, sa velikom moći dolazi i velika odgovornost. A ja nikad nisam bio ljubitelj odgovornosti.

Najviše uspjeha je bilo u nekakvom poslovnom životu, koji su nadmašili moja očekivanja, predviđanja i planiranja. Što meni i odgovara plaho. Dobra organizacija i od mazge napravi konja. Kontam, puno sam radno aktivniji, nego prošle godine. Ali opet, mislim da bih trebao biti više. Dosta je bilo nekih projekata, a dobar dio njih uspješno završenih. Neki još uvijek u toku, i zasad idu dobro.
Naravno, sve je to imalo svoju cijenu. Ispaštao je moj socijalni život. To je u jednu ruku i dobro. Što bi rekli neki, koji su imali malo više iskustva u druženju sa menom, kažu da i nisam neki prijatelj. Niko neće bit oštećen (ne)druženjem s menom, što mi je u konačnici i najvažnije. Osim što sam se poprilično udaljio od ljudi u zadnji pola godine, ujedno sam i prekinuo kontakt sa jako jako velikim brojem ljudi. Nemam više volje ni snage trpit tuđa ponašanja koja mi ne odgovaraju, nekakva površna drugarenja, nezrela ponašanja i slično. Naprosto mi je dodijalo, skupa sa ljudima koji su zastupali takva ponašanja. Nije da sam ja sad neka cvjećka kad je prijateljstvo u pitanju, kao što već rekoh, stoga očekujem da se ljudi isto ponašaju i prema meni. Opet u drugu ruku je loše. Bez obzira što mi samoća odgovara većinom, ipak je sam ja čoek, a ljudi su društvena bića jelte. S vremena na vrijeme poželim se i ja malo družit, što izvedem tu i tamo uspješno.

Što se tiče planova i želja, ni tu se ne mogu požaliti, a opet ni pohvaliti pretjerano. Neke sam želje ostvario, a da nisam ni znao da su mi želje, sve dok nisu bile ostvarene. Ipak, ostaje par želja i nastojanja koja će se prenijeti u iduću godinu izgleda. Dobra je stvar što uglavnom od mene ovisi ostvarivanje istih.
Nažalost, još uvijek nisam ovladao sviranjem nekog instrumenta, iako mi je to dugogodišnja želja oko koje nikako da se potrudim. Pa ni usne harmonike, iako mi je dobro pošlo sa sviranjem iste. Ipak, od svih instrumenata koje sam imao priliku zasvirati, harmonika je bila i ostala moj favorit. Pored instrumenta, ostaje želja da naučim jahat konja. Nedostatak prevoza, vremena i finansija istodobno je onemogućio ostvarenje ove želje, al iduća će nadam se, biti bolja. Još je tu par nekih želja i željica, ništa vrijedno spomena uglavnom.

Kao i svaka prethodna, i ova je bila puna uspona i padova. Opet je to sve podignuto na viši nivo u odnosu na prošlu, valjda zbog višeg nivoa svijesti o samome sebi. Život je borba, i nije za dušu meku. Negdje između u konačnici dođe.

Vama, koji čitate, želim sretnu predstojeću godinu. Da vam najbolji dani iz ove, budu najgori u budućoj. Da vam se ostvare želje, ali ne sve. Nek ostane nešto, da vas pogoni naprijed. Da ne žalite ni za čim. Da vas zdravlje posluži. Da vas razum ne iznevjeri. Da budete zadovoljni u životu. Da budete brzi uzbrdo. I da vam se ostvari makar pola onog što vam drugi zažele. Dosta vam od mene…

11 0 komentara

Leave a Reply

  1. Infierno, slobodno da niko neće da se druži s tobom. Znamo mi to… To je do frizure.
    Eto, jel tako? 😛

    Distancirana, šta je distancirana? 😛

    Lostris, fala i tebi isto. 🙂

    Sebična, stara narodna. 😛
    Hvala, također. 🙂

    Ludica, vala baš. 🙂