12 sati poslije…

Nekad jučer, prije 12 sati, napisah post o tome kako sam bolestan. U vrijeme pisanja posta sam imao temperaturu i nos mi je curio. Naravno, temperatura ne bi bila temperatura, kad te još usput ne bi boljelo čitavo tijelo i kad te ne bi pekle oči.

Da ne spominjem kako nisam mogao zaspati cijelu noć, kako nisam mogo disat, kako sam se prevrto u krevetu i tako to.

Sada, 12 sati poslije, sa velikom sigurnošću mogu reći da više nisam bolestan. Osjećam se prilično dobro. Ne boli me ništa. Malo još uvijek šmrkućem, al ništa što bi se moglo svrstat u kategoriju bolesti ili čak prehlade. Bitno je da temperature nema zglave, i da ferceram normalno. I hvala Bogu na tome.

Ne mogu još uvijek pisat koje sam metode koristio za ozdravljenje, s obzirom da nemam neke konkretne i provjerene dokaze da je baš ta moja metoda odgovorna za ozdravljenje. Mada, tu metodu sam počeo primjenjivati prije otprilike dvije godine, i čini mi se da je djelotvorna. Jedini je problem što budem bolestan (ni)jednom ili dvaput godišnje, pa nije da sam mogo to nešto detaljnije ispitivati.

Eh da, veliki pozdrav za ove što kažu da se ne može ozdravit za 12 sati.
Sve se može kad se mora.

Haj ž!

 

26 0 komentara

Leave a Reply

  1. Zvono, svoj ili tuđi? 😀

    Crnjak, saću evo. 😛

    Lovecraft, haman da jesam.
    Biraj koji god hoš. Uzmi malo vode i kocku šećera. 😛

    Lostris, ja sam taj dan na nogama imo debele zimske čorape. 😀

    Lunjo, i ja kažem. 🙂