Princ of Perversia

Priče iz bilderhane.


08.11.2018.

o odi...

Kad se pročita ovaj naslov, ja znam da će mnogi među vama očekivati neku kratku priču ili zanimljivost, pa možda i neko moje lično iskustvo o onom jal novom jal sad starom, ne znam jer ne pratim baš, treneru Želje Odi majstoru. A oni koji me poznaju malo bolje, znaju da sam ja operisan od domaćeg fudbala, pa kontaju ovo će sigurno biti priča o Odi Nobunagi, njegovom putu o ujedinjenju Japana i možda nekoj lekciji koju bismo mi, razjedinjeni narodi Balkana, mogli naučiti i primjeniti, kad smo već glupi da sami pišemo životne lekcije drugima.

Na razočarenje i jednih i drugih fanova, koji me vide u ovom ili onom svjetlu, ovo će biti jedna inspirativna priča o tuđoj upornosti, koju izrazito cijenim kao ljudsku osobinu, ali čiji epilog mi plaho ide na kurac. A tiče se dakako upornosti naših, po mojoj slobodnoj procjeni, istočnih sugrađana i poturanju riječi odi u svakodnevni govori. Nije bilo dovoljno jedno otiđi, jer ako to kažeš onda si šonjo, a još manje jedno idi, koje je poziv na kurčenje i šatro zajebanost, nego de da izmislimo odi. Valjda kao kombinaciju te dvije riječi. Kad mogu dvije škole, što ne bi mogle i dvije riječi pod jednim krovom.

Ja sam to prvo čuo od nakih Goraždaka, čemu ima ihi hi godina, a sad to redovno čujem od Drine do Une. I to ti je ta priča o upornosti, koje meni hronično nedostaje u životu. Ono đe prestaje simpatisanje te upornosti je mjesto gdje počinje sve da mi ide na Đokovića. Goraždaci izgleda ne jebu ove lingvističke krugove ni 2%. Dok smo mi svi bili budale i lomili se u školi sa kojekakvim konjugacijama i svim što ide u tom paketu, Goraždaci su rekli boli nas kurac za konjugacijama, naš glagol ne podliježe tim pravilima. Nema tu nakih prošlih i budućih vremena, nema jednina i množina, lica, pičaka materina, imaš impertiv odi i odite i vozdra. Nema infinitiva, hej! Oditi ili je pak odići? Nema kaže, ne treba to nama. Vi svi budale, vama svima treba, mi jedini pametni, nama ne treba. To ti je ko mentalitet onih ljudi što smo mi svi blesavi i čekamo u nekom redu ili na nekom semaforu, i onda ono neko se nađe pametno i onako se uvali svima preko reda.

I sad kad čujem to odi, ko da čujem kad neko škripi po tabli. A i treba mi tako, jer i ja sam kriv. Mjesto da sam fino reko šta ti znači to odi i pravio se blesav, ili ih pak ismijavo što ne govore idi ili otiđi, ja sve fol razumijem šta oni pričaju. Ne treba popuštati gluposti, pa taman ti reko babo odi mi sine po one lijekove...
06.11.2018.

o dobrim postovima...

Sinoć sam napisao jedan dobar post, onako pred spavanje, ali u svojoj glavi. Sve kontam sutra ću to i na papir baciti. I prođe mi dan u pokušaju prisjećanja. Bezuspješno...



Noviji postovi | Stariji postovi


Zašto je pile prešlo cestu!?

KkK



BROJAČ PERVERZNIH
331606