Princ of Perversia

O ukusima se ne raspravlja... po njima se pljuje!


15.01.2018.

o utjecaju Marka Aurelija na moje navike spavanja...

Imam ja tih nekih perioda kad ne možeš sastavit par sati poštenog sna. Uglavnom jer sanjam neke stvari. Kad kažem stvari mislim na pizdarije. Sa snovima nikad ne možeš izać na dobro. Ako sanjaš nešta lijepo, pa se probudiš, pa kontaš e jebiga, bio je samo san, bude ti vokri. A ako sanjaš nešto ružno... kud ćeš dalje. Skontao sam da je jedan od glavnih razloga tih ružnih snova jer mi je hladno.

Prije jedno dvije godine non stop neke gadarije u snovima. Nekim metodama zaključim da bi moglo biti zato što spavam s otvorenim balkonom. Zatvorim balkon pred spavanje, kad vidi čuda, odjednom je spavanje postalo ugodnije. Da bi se još nekim detaljnijim metodama i ispitivanjima sve svelo na mišiće, bicepse i tricepse. Ako su oni goli i nepokriveni, ako spavam u majici bez rukava, kratkih kratkih rukava (ono kad je majica kratkih rukava, ali su i ti rukavi kratki [nisu do lakata recimo]) ili potkošulji, bude mi hladno i nastupa papazjanija. Neko mi je još priznao da i kod njeg ili kod nje tako, i na trenutak sam se osjetio manje usamljenim. I normalno da sam zaboravio ko mi je ta srodna spavajuća duša.

Mada ja i ne volim nešto pretjerano spavat. Kad sam bijaho mlađi, spavo sam ko lud. Mogu sa sigurnošću reći da i nisam Bog zna šta propustio spavajući. Ali sam svejedno pročitao jednu knjigu na temu kako spavati manje a imati više energije (koja se isto tako i zove [koja slučajnost]), a koja mi je baš onako temeljno promijenila spavanje i navike spavanja. Da li je ta knjiga bila obični placebo ili mi je stvarno pomogla, ili sam ja jednostavno bio spreman da podignem svoje spavanje na jedan kvalitetniji nivo, ne znam, ali je to jedna od onih knjiga (samo)pomoći koja je na mene ostavila veliki utisak i dovela do nekih krupnih promijena. Poslije te knjige mi je više dopizdilo dugo spavanje i ne da sam prestao uživat u njem, nego sam ga počeo i izbjegavati. Sve više preko 8-9 sati bi me nako pošteno smlatilo. Nevezano bio vikend ili ne, pošto sam svjedočio ljudima koji su redovno ustajali radnim danima na posao, pa onda vikendima nešta pokušavali nadoknaditi i spavali do 1 poslijepodne.

I to je tako trajalo do eto nedavno. Baš sam nešto počeo dugo spavati, a nije da mi treba. Opet zbog knjige. Ovaj put od Marka Aurelija. Ja ja, onog rimskog cara. Njega je, skupa s još četvoricom, historija zanavijek klasificirala u pet dobrih rimskih careva. I on je između ostalog vodio blog, ovako ko i ja, gdje je pisao samom sebi. I tu, nadam se, prestaje sličnost naših pisanja jer su nakon njegove smrti sve to sabrali i objavili u jednoj zbirci, što se nadam se meni neće desiti. U jednom od tih poglavlja on raspravlja o spavanju, kako mu je fino spavati, kako se odmara i kako mu je toplo u krevetu. On sam sebe ubjeđuje i govori sebi da unatoč svim ljepotama koje krevet pruža, on ipak mora isti napustiti i prihvatiti se svojih dužnosti koje ima i kao car i kao Rimljanin. Premda bi neko našao inspiraciju u tim njegovim riječima, ja kontam nit sam car, nit imam nakih dužnosti, a što je najgore nisam ni Rimljanin, pa šta koji kurac imam ustajat iz kreveta.

A da ne pričam o čitavoj salvi razmišljanja kako jedan car duma kako mu valja sutra ustat iz kreveta. A ti vamo kontaš to carevi, to neke politike, moći, glamuri, raskoši. Ista i carica i magarica, što bi reko jedan moj bivši komšija beskućnik. Ali o tom nekom drugom prilikom...


Eo jedna od Morganinog omiljenog pjevača.

14.01.2018.

o novogodišnjim samoobmanama...

Za ovu novu godinu sam odlučio da ću manje negodovat i žaliti se na svijet oko sebe. Dugujem to sebi i društvu. Pa ću posljedično i manje tipkati. Ali ću u kompenzaciju više lagati. Tako da bih nekom računicom, koja nužno ne mora biti tačna, trebao doći na isto.

Ali prije nego što se upustim u tu životnu avanturu, želio bih istaći da su me danas poprilično ispizdjeli komentari ispod jednog jutub videa koji mi je ničim izazvan iskočio među preporučenim, a tiče se života u inozemstvu. Znači ljudi ni manje ni više nego raspravljaju kako život u jebenoj Švicarskoj i nije čemu jer je sve skupo i niko nema para nizašta i živiš od plate do plate. Svi se u komentarima javljaju i eto ja živim tu i tu, nemam para za kifle, bolje vama dole. Kaže ja kao kasirka (koji je muški rod od kasirke, kasiran?) radim smjene i po osam sati, a nikad ovdje ne bih mogla kupiti ranč sa kućom od 12 spratova, niti voziti auto od 150k franaka, tako da je ono teško. Nije ni čudo što su nekad ljudi slali u prdekanu zbog verbalnog delikta. Ili kae moraš čitav život plaćat kredite i moraš sebi kupit stan (???). Ovdje dobiješ stan kad se rodiš, dođe Skaka da te osuneti i uvali ti (hehe) ključ u ruku šta li...

Srećom eto imam normalnu familiju, koji su svuda po bijelom svijetu, pa sam pošteđen tih priča. Tačno ti dođe da više cijeniš ljude što te ne dave tim preseravanjima. Što je zapravo srozavanje standarda, jer te ljudi uopšte ne bi trebali smarat preseravanjima, a ne da se to smatra nečim posebnim. Eto tako, neću više.


Noviji postovi | Stariji postovi


Zašto je pile prešlo cestu!?

KkK



BROJAČ PERVERZNIH
272838