o drugoj generaciji dijaspore…
Moji prelasci na zelenom za pješake bi se mogli okarakterisati kao prilično odvažni, obzirom na nivo saobraćajne kulture i generalno vozačkih sposobnosti degenerika kojima sam okružen i s kojima sam primoran živjeti. Pošto sam skonto da je ona Silencija došla u ovu našu malu kasabu, skockam ti se ja fino sinoć, ružu u ruke, i pođem je tražit po gradu. Taman na jednoj raskrsnici prelazim i moj spajdr sens me uspori, kad neki, dijasporski degenerik iz Nizozemske, ulijeće u krivinu jedno 60 na sat i tik pored mene. Eto hajde što je on mene mogo rastaviti na proste faktore da…