o životu na ovim prostorima…

Ljudi se vole tješiti i sebi davati na vrijednosti sa pričom da je svaki život jednako vrijedan i da je svaka smrt podjednaka tragedija. Bolan kad zagine jedan Švabo i kad zagine jedan Indijac, to je nebo i zemlja. Ljudski životi, pa posljedično i smrti, nemaju jednaku vrijednost. A ljudi su ti koji daju vrijednost životu i smrti. Naprimjer Švabo vrijednuje svakog svog zemljaka. Ne samo ovog živog i zdravog, nego i onog bolesnog, i ćopavog, i ćoravog. I on je svima to dao do znanja. On o svakom svom misli najbolje, čitavo društvo izgradio na tim vrijednostima. Ili Šved recimo. Ma bilo koji zapadnjak. Smrt jednog zapadnjaka je veći gubitak nego tamo nekog Hangale Bangale iz Kameruna. Zato kad pogine njih troje na nekom božićnom marketu u Njemačkoj odjekuje svijetom, ja stavljam one neke zastavice Njemačke na profilnu, a kad ih zagine 333 u Palestini nikog nije briga. Jer je ovaj reko (i pokazo) halo, mi smo Mercedes među ljudima, a svi ostali eto vam pa se snalazite.

I sad je ovim manje vrijednim krivo što se eto i njih ne sažaljeva kad neki od njih ode na druge svjetove. Što neki Holandez ne meće zastavice na profilnu kad se tamo negdje sjarga neki autobus u Čadu. A to sve polazi iz tog samog društva. I vidi se na malim stvarima. Evo recimo meni je uvijek ta kultura sigurnosti, od kako sam prvi put čuo za nju, bila zanimljiva. Vidiš u Njemačkoj, pa svak se živ mora vezati, i naprijed, i nazad. Sigurnost prije svega. On se veže i da mu ne kaže zakon, jer realno nema tolko policije da to sad sve nadgleda. Ali on vrijednuje svoj život i kaže hoću da se čuvam i zato se vežem. A ja evo prolazim parkingom svaki dan i svaki put ja vidim nekog Volva sa našim tablicama i uredno mu oni pojasevi prikačeni iako nema nikog u autu. I taj ti samo sjedne u auto, i nemoj da se on veže, šta će njemu to. A vozi najsigurnije auto na svijetu. I on nešta neće da se veže. I sutra kad se isprevrće i slomije vrat negdje, ko eto to je tragedija ista ko i kad se onaj Švabo polomi. Kod nas bolan ljudi masovno ginu na ulicama, nevjerovatni brojevi. On sam ne vrijednuje svoj život, da vrijednuje pa ne bi se magarčio po cestama za početak.

A još bitnije u tom odnosu prema samom sebi je odnos prema drugome. Ti kad vidiš da oni grade društvu u kojem će i onaj najnesposobniji među njima imati kolko tolko dostojan život, i nije im mrsko odricati se za to. Kakvo je koje društvo najbolje vidiš kakvi su prema ranjivim kategorijama.

Ko ne prati baš ove vijesti naše, recimo nedavno je u Sarajevu dijete poginulo nakon što se vraćalo iz škole. Kamion skretao, nije ga vidio i priklješti ga uz ogradu, pregazi ili šta je već bilo. I sad ja čitam došla policija i bageri da ruše te ograde koje su uz samu cestu, kako bi bilo prostora da se napravi neki trotoar jer je to cesta koja vodi do škole. I normalno nadigli se svi iz te ulice da brane svoju imovinu, ne može to tako. Znači kad te sila prilika natjera da uradiš nešto za zajednicu, za drugog, za drugu djecu koja čekaju da budu pregažena, ljudi ovdje kažu neću. Moja 3 kvadrata trave vrijede više od jednog (ili ko zna koliko) dječijeg života. Znači društvo samo ne vrijednuje svoju djecu. A očekuješ da ga tamo neki Šved oplakuje i sažaljeva i šta ti ja znam. Ne ide to tako…

8 0 komentara

Leave a Reply

  1. Znaš šta, tako je i Hitler isto mislio da su oni Mercedes među ljudima, samo što on nije vrednovao svakog svog zemljaka i bolesnog i čoravog, nego ih je likvidirao.
    Takvo razmišljanje kao tvoje da jedna nacija vrijedi više je plod mnogih zlih dijela prema čitavim narodima pa i genocida.

    A to što ti generaliziraš da je svaki Švabo, Holandrz ili zapadnjak savršenstvo bez mane i da vrednuje svakog sunarodnjala, a da su svi naši ljudi ološ je neki tvoj unutrašnji problem ili razočaranost, šta li?

    • Dobra ti je ta poveznica. Čuo sam je i prije, i ne mogu reći da nije baš tako. Mislim nije u potpunosti, ali nije ni daleko od toga.

      Ne generaliziram ja da su oni bez mane. No činjenica je da njih ima dovoljno da su si oblikovali takav sistem uređenja i društva i da čitav svijet teži tome. Da li takvi sistemi imaju mana? Pa imaju, naravno. Ali je najbolje što je do sad ljudska rasa uspjela izmisliti. I to su postigli kolektivnim naporima koje drugi narodi jednostavno nemaju. Na tome im se jednostavno mora skinuti kapa.

      Pa i razočaranost i unutrašnji problem i ko zna šta još… No neovisno o mom (emocionalnom) stanju, napisano stoji, sa mnom ili bez mene.