o litijumsko-baterijskom lobiju…

Dobra udaja i znanje su najbolje šanse za izlaz iz siromaštva. Broj dobrih udaja je ograničen, a i više se svodi na nekakvu sreću, hoće li te genetika obdariti i hrpu nekih faktora izvan tvoje kontrole. Sa znanjem je dosta bolje, nije baš garantovano ko kod udaje, ali pruža šansu sitnoj buraniji da se podignu koju stepenicu više na društvenim ljestvicama.

Jedne prilike sam pisao ovdje kako su nam djeca poprilično glupa. Neko ispitao i to, i došlo se do saznanja da djeca jal u osnovnoj jal u srednjoj kaskaju dva razreda za svojim vršnjacima iz Italije ili Luksemburga. Što i nije začuđujuće, obzirom da smo mi nako poznati po frazama tipa Ko je išta naučio u školi ili Nije škola mjerilo znanja i slične ublehe. Dvije godine znanja u tako mladoj dobi nije malo. Sjetite se sebe u četvrtom i sebe u šestom razredu. Eto vam razlike od dvije godine.

Eh sad se ja ne sjećam dal sam spomenuo, ali evo ako nisam, da dodam da smo mi stariji još gluplji od djece. Moja je slobodna pretpostavka da se taj jaz (ne)znanja produbljuje vremenom još više, jer ne vidim neku matematičku računicu gdje mi stižemo nadoknaditi izgubljeno. I onda dobiješ vakog lika i još 1000+ njih koji mu lajkaju ove gluparije. I on ti kao danas sutra treba napraviti neko normalno i funkcionalno društvo, šta li…

4 0 komentara

Leave a Reply