Dobio sam neki dan čak dva para čarapa i mislio sam to je to, vrhunac mjeseca juna, poslije ovog može samo nizbrdo. Ali ovo što ću vam ispričati je nadmašilo čak i to darivanje. Odem neki dan u prodavnicu i nakvi Arapi možda, kupuju, tik ispred mene. I sad hoće oni neke suhovine ili sira ili šta je već bilo, i sad njih dvoje se domunđavaju da to nekako smandrljave na engleskom. I nešta prozboriše, ja ih slabo razumijeh. Kad ih istom ona prodavačica upita hoćetel to i to, al sve tečno na engleskom.
Ja sam, malo je reć, oduševljen što sam prisustvovao jednom takom događaju. Evo još uvijek razmišljam o tome.
zar si stvarno mislio da naše prodavačice ne znaju engleski?
A čuj, imaš ti tamo prodavača i konobara po Čaršiji koji ne znaju engleski, a skoro sve mušterije su im stranci. Bilo je ljudi na fakultetu koji ga ne znaju.
Sve u svemu, ja sam poprilično ugodno iznenađen i drago mi je ako je to česta pojava. 🙂
Podcjenjuješ prodavačice
Iskren da budem nemam nekog pretjeranog doticaja s tom populacijom, pa je sasvim moguće da imam iskrivljenu, da ne kažem pogrešnu, sliku o njima.