o nekim telefonskim pozivima koji graniče sa bezobrazlukom…

Nisam tip koji nešta voli truniti na telefon. Ja ću te jedino nazvati da te pitam dokle si i koliko kasniš i tako to. Ako hoš da pričamo, fino brate dogovorimo i hajmo se nać ko ljudi, ispričat se, i svak svojim poslom dalje. Još ja stvarno urijetko da odbijem nekog, kontam se kad si spao na to u životu da sa mnom provodiš vrijeme onda… Neki dan s ovim likom i izvadi lik na telefon i nazva nekog i pričali jedno brat bratu 20 minuta. Evo ja još uvijek razmišljam o tome, ne znam kako da to sve procesiram i protumačim. Ne znam jel to nekulturno ili pak zalazi u domen bezobraznog. Drugo kako se uopšte dovedeš u situaciju da odeš s nekim i kaeš samom sebi, ono unutarnji onaj monolog, mogo sam sad nazvat tetku svoju i trunit o nekim nebitnim stvarima. Mislim pazi ja razumijem nešta hitno i bitno, pa kratko kažeš e de to i to. Ja s nekim i odo nekom trećem, eh eto me podgrij ručak. Šta sad ja imam trunit o receptima i vremenu u Portugalu dok sam u društvu. Ili te neko nazove, pa ti fino kažeš eh evo me sad vani s Tramvajem ili došo mi je Tramvaj u goste ili došao mi je Tramvaj da razmijenimo seks ili šta već radimo i što smo se našli, nije ni bitno u konačnici, čućemo se kasnije i vozdra. Nije što ja to tako radim i što sam ja to reko, nego što tako treba. To je neka elementarna kultura, bonton što bi rekli. Sazivaju žene i muževe, komšinice, babe gatare, tetke… pa kralju ne moramo mi biti vani i izlaziti, otipkaj šta hoš i vozdra. Šta me zoveš da ja slušam šta ti pričaš s tamo nakim ljudima, ne interesuje me. Da me interesuju te stvari ja bih bio špijun i instaliro ti Skaj aplikaciju na fontele, a ne…

19 0 komentara

  1. Je pravo bezobrazno, ne znam kome to padne na pamet…
    I ja ne razumijem one neke što palamudre na telefon po vazdan, tipa idu kući nekom ulicom pa će oni sad da sebi skrate vrijeme, nazvat nekog ili se voze iz nekog udaljenog grada. Mislim, ne zovem ni majku svaki dan, nemam tu vrstu privrženosti!

Leave a Reply