o jutrošnjim bezbolovima…

Jutros se probudim nakon jednog, pa hajmo reći bizarnog, sna. Neću detaljisati san jer ima male djece koja ovo čitaju, osim ako nema ovdje kakvog psihologa ili možda čak i hodže pa da malo protabirimo. Nije ni bitno.
Ono što je bitno jeste da sam se ja probudio i vidim na prvu da me ništa ne boli. Ni na drugu, ni na treću. Doslovno ništa. I ono ko neke energije imaš, baš se vidi da si spavao. Život je (bio) lijep. Ja sam (za) danas pobijedio.