Izađem danas na stanici, glavnoj, i nako kroz onu gužvu. Poranio sam malo. I uđem u ono more ljudi, slušalice u ušima, ja ko u nekom slow motionu, idu oko mene, obilaze me skupa s koferima, žureći na ko zna koji peron i idu ko zna gdje. Ono ko u onoj pjesmi Dine Merlina samo što svi negdje imaju poć, i svi nekud žure. Najprometnija stanica u državi, ima jedna prometnija na kontinentu. Preko pola miliona ljudi svaki dan tu negdje protunji, čitava jedna Bosna prođe kroz tu jednu tačku u sedam dana. Svakodnevno pola miliona nekih, možda tužnih odlazaka, možda sretnih povrataka i sastanaka. Kad se nađeš među tim tolikim svijetom shvatiš da tih pola miliona nisu samo obične brojke, jer iza svakog tog broja je neka osoba sa nekom svojom životnom pričom. A mene ne interesuje niti jedna od njih.
o željezničkim stanicama…
12 0 komentara
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
https://www.youtube.com/watch?v=_ntu4Q7sffg
Taman tako…
Srećan put😊
Dobro predviđanje. 😁
Taj smajli me zbunjuje Tramvi.
Ma nema potrebe za tim.
XD a tebe ne zanima ni jedna od njih
Taj sam. 😛
Kako je krenulo srcedrapujuće, reka bi čovjek da te i zanima, kad tamo na kraju prepkret.
Putuj Selma, molim te ne naginji se kroz prozor!
Uvjeren sam da je bila i jedna Selma na onoj stanici kad i ja.
Nista te ne zanima, a sve vidis.
Rade oči same.