Čitam ti ja danas, a kad kažem danas mislim ravno 29. septembra jer sam tad započeo pisanje ovog posta, a ostavio objavu za evo danas. Šta no pođoh reć… ah da, kod Gracie tamo o kad se ko registrovao na blogu prema kojem je tetka Vasionka najstarija živuća i pisajuća bloggerka jer se prvi put registrovala još davne 2005. godine. Što me nagonilo da pogledam kad sam ja to počeo pisati ovdje i gdje sam sve pisao, jer imam i ja staža ovdje. Sjećam se da sam ja to već jednom nešto gledao, ali je ostalo nekako nedorečeno. A evo sad će biti i zapisano pod ovim naslovom i kad mi opet nekad padne na pamet da se bakćem s tim, ovaj naslov (ko i svi ostali) neće biti ni od kakve pomoći.

Prije nego što sam pisao ovaj blog, imao sam jedan drugi. Koji i nije bio nešto pretjerano drugačiji od ovog, sve ista trkeljanja, samo drugi likovi. Ali je fasovao u nekom naletu mladalačke emotivnosti. Počelo je kao jedna zaebancija, u prvom decembarskom danu davne 2007. godine. Toliko sam uspio pronaći. A vremenom je to preraslo u nešto, mogao bi čovjek reći i što me oblikovalo, onako karakterno. Joke is on me. Uglavnom pođem ti ja tražiti to po internetu danas, taj dan jel, i onako i ne gledam, nego redom otvaram linkove. I kontam možda naiđem negdje i kad sam bio registrovan ili možda neki post (mada znam da sam obrisao blog, pa ne znam onda koji post sam očekivao da nađem), eventualno možda neki komentar moj na nekom starom blogu. Jer ja nekako pišem u životu duže nego što ne pišem na blogu. Više od pola života. I nako vidim ima par linkova gdje se spominje moj staro ime i otvaram ja, ali i ne pronalazim što sam tražio. I onda otvorim jedan blog i prepoznam ime jedne blogerke, onako ko kroz maglu meni drage. I tamo jedan post i moje ime u naslovu. Haj to sam navikao, nije bio ovdje neko da me nije spomenuo. Nego moja slika ba hej! I komentari dole neki, lijepi. I baš mi je nešto bi lijepo to čitati sve. Nekih od tih imena se i sjećam, nekih i ne baš. Ima tome ba 15 godina i više, ko će to popamtiti sve.

Ovaj i ne znam kad je počeo. Rekao bih da je bio neki maj, dal prvi, dal 29, haj ga znaj. Ko kad i nemamo više onog starog, nikad prežaljenog, bloggera. Ono je ba bilo nako bloggercentrično rješenje, fino otvoriš ljudima profil, vidiš ko su, šta su, šibneš im bezobraznu poruku. Ovo što imamo danas je potpuno depersonalizirano. I kae što su ljudi svako za se, pa gdje neće biti. Još uvijek imam želju da kupim ovo mjesto, i da ga dovedem(o) u red onako po našoj mjeri, kad već ovu trenutnu administraciju boli neka stvar za nama. Ali pošto ovo niko i ne čita od ovih admina, i ova želja može komotno u rubriku pustih želja iz onog nedavnog posta.

Bio je onda još jedan na jednoj drugoj platformi koji sam švrljao. Ne sjećam se uopšte perioda kad sam to počeo pisati, nit kad sam završio, ali znam zašto. U ta doba su uveli nekakvo sranje na blogu, meščini da je to bilo ono oko objave posta, pa moraš unijeti neku šifru. Kao ono protiv botova, pa eto kobiva ti ukucaš šifru koju bot ne umije pročitati. Samo kurko, ni mi ljudi nismo to umjeli pročitati. A administracija tad, ko i sad, visila kod doktora zbog bolova u preponama od brige za nama, totalno operisani od korisnika. Onda ti to nešta ukucavaš iha haj puta, ono ne prolazi, onda ti refresha stranicu i ode post u tri lijepe. Sve me to nagonilo da odem neđe drugo, a to se razvilo u jedno zanimljivo iskustvo. Mada su tamo uglavnom žene pisale, što meni pravo da vam kažem i nije teško padalo. I nekako je to komplet iskustvo bilo drugačije od ovog ovdje, ali nako u poređenju mi je zanimljivo onomad bilo koliko su tad svi bili misteriozni na ovoj domaćoj platformi, a opet tamo je bilo sve otvoreno, ljudi redovno svoje slike stavljali, manje više se svi znali po imenima, družili se neki čak i tako, da ne kažem šta drugo. Bili su više nako u nekom podrška modu, ali pošto su žene sve bile, haj ga znaj kolko je to iskreno bilo. Ovo ovdje više nako slično kakvoj disfunkcionalnoj familiji za bajram. Bolan ja sam imo situacija ovdje ženska ti se javi, iznapada me, ti vaki ti naki, meni si srce slomio i tako to. Halo ba ženo, prvo ko si ti? Prvi put te vidim na ovoj stranici. Stani u red, ne može to tako. Ali ima i to nekog svog šarma.

But they were, all of them, deceived, for another blog was made. Prije svega nabrojanog, bio je još jedan blog koji je nastao ne znam ni ja kako i zašto, mada imam neke sumnje. A sad nekad prije toga, ne znam kad tačno, ali se dobro sjećam momenta kad mi je jedna prijateljica, ex blogerka, pokazala da postoji blogger. Zapravo to je bio moj prvi susret s bloggerom i ta ideja da sam ja nešto napisao i to nešto sad stoji na internetu, to je meni bilo tad bilo ono eiššš. Nekako mi je do tad internet uvijek bio u nekom čitajućem formatu, read only. Ne znam ni jesam imo tad kompjuter uopšte. Ko je imao tad pojma kako to sve funkcioniše. Uglavnom eto, tad nekad poslije tog ukazanja, sam napravio taj prvi blog da ga se sjećam i da ima napismeno da to postoji. Pusti mi se priča bilo nešto. Normalno da sam zaboravio i šifru i mail i sve živo, nego šta je bila fora što je taj profil u doba registracije imao neke karaktere koji su kasnije postali nedozvoljeni. I ti kad ukucaš taj profil, klikneš na njega, ne možeš ga otvorit i vidjeti kako i šta ko što si mogao ostalim profilima vidjeti detalje. Ubio se za mahalanja. Uglavnom na tom blogu samo jedan post, napisan 13. decembra 2004. godine. Prije ravno dvadeset godina.

50 0 komentara

  1. Sjećam se ja tvog starog bloga kojeg si obrisao i meni bilo žao, jest Boga mi, nije šala.U to vrijeme je pisao i onaj smiješni Semčilo, bio je i Kuler tu?
    Hajd kupi ba ovo mjesto i uredi da bude ko prije, ti si nam jedina nada zgodni, visoki, plavi dečko?
    Ti bi to sredio za par sati??par dana, samo tebi mrsko.
    Ja sam od 19.07.2007 tu??

  2. Ja sam ovdje ili od 2005., isto ili cak i od 2004. Znam, jer sam pisala jos kao srednjoskolka, a 2005. sam zavrsila srednju. Tadasnji momak je bio blogger jos i prije mene, znaci ako nisam duze tu od Caligo i Vasionke, onda sam kao i one ?

    Prvi blog je obrisan, a nick je bio Mortelle, pa sam mijenjala jos par imena cini mi se, dok 2006. nisam postala Morgana ❤️

Leave a Reply