o mlohavluku…

Neke očigledne stvari ti neko mora reći, iako se eto kobiva i podrazumijevaju. Tipa kad se rukuješ da se rukuješ ko čoek. Ja se sjećam kad mi je to jednom reko jedan (srednje)školski kolega. Bio sam nako u fazonu da to ispustim iz ruku, ko i sve drugo u životu u tim godinama. Trebale mi tad ruke, jebiga… za neke druge stvari. I kad mi je on to rekao, kontam hajde, možda je čoek i upravu. Mislim da sam tad nekad počeo i vjerovati u one priče oko rukovanja i karaktera. Pogotovo kad naletiš na nekog krkana koji ti obavezno izgnjavi ruku kolko ikad može u tih par momenata pozdravljanja. Mada ja ne bih rekao da sam bio neki mlohonja, a beli da jesam. Ili jesam bio, a nisam prestao kad sam promijenio rukohvat.

Moja ova, hajmo reć šefica /iako ja lično ne priznajem njen autoritet/, kad se rukuje sa mnom ko da mi uvali mlohavu ćunu u ruku. Nikad nisam simpatisao takve žene, a nije da ih manjkalo. Prvi dojam jebiga. Pa tako i sa ovom, imam neko mišljenje o njoj, pa ne baš pozitivno. Sve kontam sad će me nešta zaebati, samo čeka da spustim gard. A ona je onako uvijek bila fina prema meni, koliko to poslovne okolnosti dopuštaju. Tako da mi je neka borba /svjesnog i podsvjesnog/. Što bi reko Frojd, možda njoj samo niko nikad nije rekao kako treba da se rukuje.

zana-rukuju_se_rukuju.mp3
hladno_pivo-mlohava_cuna.mp4

33 0 komentara

  1. Imala sam kolegu na poslu, grmalj jedan, polomi ti saku kad te uhvati. Dzaba mu otvoreno govorila da boli kad se tako rukuje, i dalje on. Pa pocela izbjegavat da mu uopste pruzam ruku.

    Ali, svejedno je gore od toga kad ti neko da ruku preko volje. Pa kontas ili ne zeli biti tu, ne postuje te, mlakonja je, mutav… ma 100 nekih negativnih dojmova o osobi na osnovu tog rukovanja.

Leave a Reply