o tuđim ženama…

Na Fesbuk sam se registrovo nekad potkraj fuckulteta, natjerali me. Dal je sreća ili mudrost što je tako bilo, nikad nećemo saznati. Jer da sam ranije pristupio, pretpostavljam da bih bio jači bačje, i posljedično vječni student. Nekad kad mi je bilo dosadno ili kad bi mi trebalo malo eksterne validacije, a imao sam i takvih trenutaka ne stidim se priznati, pa sam pisao po onim nekim našim grupama, nešto komentariso i tako to. Na opšte oduševljenje svih prisutnih. Da bih jedne prilike upoznao nekog lika s kojim nemam baš ništa zajedničko, dolazimo iz nekih različitih krugova. I tako eto malo u priču, kaže on meni tebe zna moja žena. Joj, meni odmah ko da mi je neko složio majgeri u stomak, kontam se evo ga. Mislim nije samo sa njim, inače tako kad mi neko spomene svoju ženu. Ne možeš ba početi novu temu ili rečenicu s pričom e tebe zna moja žena. Pa neke izvlakuše, nisam to ja, pomiješo si me, moram ići bla bla. Čekaj stani drž ne daj, pomirio se ja da je došlo sve ne naplatu. Odakle me zna, nikad ja nju u životu nisam vidio, ne znam ni da postoji žena. Ma kaže iz one grupe tamo neke, upratila me šta komentarišem, pa se malo smijala, malo nervirala, i sve između toga. Haj što ona to gleda sve, ko i razumijem donekle, nego što čoeku priča o tim stvarima…

82 0 komentara

    • Ne bih joj to lično rekao, ali ima ona neki specifičan način na koji piše komentare. Samo još uvijek ne znam to definisati na lijep način. 😀

Leave a Reply