o 🌻…

Sjetim se u neka doba da voli suncokrete. Hajde reko to ću. I namah ja na realizaciju plana, gledaj gdje šta kako. Taman cvjećara tamo kod nje. Tako to volim kad mi se posloži, da imam sve usput, nego da ja sad nešta moram okolokole ići i kupovati, pa haj i to, nego ono nositi nešto sa sobom. To baš ne volim. Kad gledam recenzije, pljuju svi u zadnje vrijeme. I sad mi rizik, ako se uzdam u njih, a ono me naprči, pa onda šta ću. Lunjaj tamo po nepoznatom terenu i traži, ne ide. Vidim ima jedna druga cvjećara stanicu niže. Haj kontam se tu ću, pa taman malo prošetat i eto me. A ima i jedna na jednom presjedanju. Ali kontam ko će ba to sad vucarat sa sobom, već sam po’ grada obišo i ne mogu ja to sad. Ti sve kontaš ma haj nije to ništa, i nije realno, ali tako to malo pomalo i nabere se na duge staze. Vidim ta, stanicu niže, dobre recenzije i još na slikama im nako fini oni suncokreti. Taman što meni treba, što komplikovati, sve ja isplaniro u glavi. Ja tamo, suncokreti ko da su u mraku bili, smrkli se nije im nidočeg. Uzmem je nake rozikastobijele ruže. I još nakog cvijeća, ne znam ni kako se zove. De reko ovog, de i ovo, a on ono kao ma ja ide to. Reko uzeo bih joj ja ove suncokrete, ali su naki tužni, nije ti ovo friško. Reko voli ona suncokrete bla bla, znaš ja nako dušu liku otvorio, kratki historijat, eto kontam možda će šta reći na osnovu toga, de ovo, nemoj to. Pa jaro cvjećar je, on se nagledo i naslušo tih priča, valjda zna šta i kako. A on nako ima pogled samo što mi nije izvadio hašimagu preko pulta i reko imaš li mi kakvog urologa preporučiti da vidi šta me evo ovo boli ovdje (od tvoje priče). I vjerovatno i bi da ja ne ohanuh u zadnjem momentu i presjekoh s mit karte bitte, i preko vrata. Do nje ta stanica sve nešto uzbrdo ideš. Zato kad sam se vraćo, na onom presjedanju, gledam im one suncokrete ko da su ih maloprije ubrali…

38 0 komentara

Leave a Reply