o građanskim hrabrostima…

Osjećam neki rešpekt prema nebošnjacima Bosne i Hercegovine, a koji istu doživljavaju svojom domovinom i ne libe se to reći, dal samoincijativno il kad ih ko upita. Njihova imena i imena su mi apsolutno irelevatna i totalno sam neopterećen tim. Dobrim dijelom jer mi je i društvo s kojim sam odrastao, u onim formativnim godinama, bilo svakakvo. Iz današnje perspektive nema te komisije koju ne bismo mogli popuniti, a iz tadašnje se svodilo na to jel nosiš loptu kad ideš kući ili ostavljaš ostalim da igraju. A ni moji nisu nešto zakerali oko toga, samo eto da nisu kakvi klošari. I ne, nije ovo nekakva antinacionalistička patetika, da ne bude zabune. Kao ono mi smo društvo u kojem kao svak svakog voli bla bla, a vamo se ljudi, kad niko ne gleda, za vratove hvataju jer se ne mogu smisliti. To kad vidim, da neko hoće provuć na mala vrata, hoće mi nešta bit. Ma bjeri bola… A dijelom zato što sam odrastao u urbanoj sredini. Urbanoj za bosanske standarde jel. Možda bi mi i bilo bitno da sam imao nesreću da se rodim u nekom Sanskom Mostu ili štajaznam Kiseljaku. Bonus poeni ako bosanski jezik smatraju svojim maternjim jezikom.

U nekom drugom društvu to bi možda i bila norma, ali u kontekstu bosanske svakodnevnice ipak je to neki vid hrabrosti, uviđam, pogotovo kako vrijeme prolazi. Nekad kad kažem x su ovakvi ili y su onakvi, đahkad se zapitam kako li je njima slušati takve priče i komentare. Ne mislim ja i na njih u tim generalizacijama, ipak su to ljudi koji dijele moju svakodnevnicu, a ne znam ni koliko se oni identifikuju s tim x ili y, ali kontam možda im i nije svejedno. To ti samo potvrđuje onu da no good deed goes unpunished.

S neke treće strane, osjećam nekakav iznadprosječan prezir prema Bošnjacima Bosne i Hercegovine, a koji istu doživljavaju tuđom, koji se isto ne libe to pokazati, manje ili više direktno…

PODIJELI NA
LinkedInPin It

87 0 komentara

  1. Dobar post osim dijela koji objasnjavas geografskom pripadnoscu, nije ti na mjestu. Bila sam dovoljno dugo u gradu kao i selu da ti mogu potvrditi da nije tako, a tebi bi preporucila da napravis kakvu turneju po selima tj zatvorenijim geografskim podrucjima ne bi li se rijesio te urbane samodopadnosti i shvatio da pripadnost, sirina i odnos prema drugom prije svega potice iz kuce, tj kako te roditelji i blize okruzenje uci da govoris i mislis o drugima. Dijete/covjek odgajan u ljubavi i naucen da reaguje i misli prvo iz ljubavi ce imati veci stepen sirokogrudnosti u rijecima i djelima i lakse prihvatati razlicitosti i pokazati empatiju i ne moze me niko ubijediti da to ima veze sa postanskim brojem.. Najzad, ako cemo biti realni i posteni u Sarajevu i dr urbanim sredinima ima vise licemjerja i tog performativnog “mi smo tolerantni” nego u manjim sredinama gdje su ljudi direktniji, jasniji i na kraju iskreniji.

    • Prvo, uh 05:53, zar ti ne spavaš u ta doba? :O

      Drugo, iznenadila bi se ti koliko poštanski brojevi mogu oblikovat ličnost. 🙂

      A treće, ne ulazim ja sad u razloge što je to tako kako je. Samo sam se referirao na moje opažanje da jeste. Ljudi su otvoreniji u urbanijim sredinama, ako ništa silom prilika. Recimo u Sarajevu imaš ljude iz svih krajeva države, u Kiseljaku i nemaš baš. To ne znači da su svi ljudi iz urbanih sredina otvoreni i tolerantni, a nije ni da ti je suđeno biti krkanom ako si se rodio u manjoj sredini. Ali tendencije postoje. Isto kao što je veća vjerovatnoća da će ti neko pomoći u manjoj sredini nego u većem gradu. Što ne znači da u Sarajevu svi isključivo gledaju svoja posla, i da svi u Olovu sve jedva čekaju da ti pomognu. 😀

    • Probudilo me dijete u 4h kaze boli je glava pa nisam onda ni ja mogla vise spavat, ajd doktoru ajd posao ajd sauna jer i mene udario pritisak, ajd citaj price a vi se vidim fino raspisali. Svaka cast kad ti se da na nase sve komentare odgovarati a mi se pravo sve raspisale. A bom da budes svasta pisati, dobro si ti i pros'o da ti velim. Iskreno meni je povrsna a malo i zalosna kategorizacija koju sam vidjela medju gradskom rajom i zato kad to i zehru primjetim kod nekog ko mi drag bude mi u najmanju ruku zao. Jednostavno taj pokusaj nametanja zivota u gradu kao neku vrijednost sto treba cijeniti je isparilo od 2000 i neke, tacnije kad su roditelji poceli drugacije gledati na djecu i obrazovanje i kad su djeca u selima dobili jednake uslove zivota kao u gradu tj struja, internet, telefon, voda, grijanje, asfalt pokraj kuce, autobus ispred kuce, ne moras putovati 14km pjesice kao nekad da ides u skolu. 99,9 % djece se skoluju, jer mama i babo cijene skolu ili npr zensko dijete tj ne gledaju djecu kao radnicku snagu koju treba iskoristiti za poljoprivredu i zenu prvenstveno kao domacicu. Djecu cak voze u vrtic u grad ako oboje rade, doslovno ne postoji nista po cemu bi rekao da je zivot u gradu bolji, stavise na selu imas cisci zrak, zelenilo i zdravije okruzenje, posebno uz internet nekako taj mindset se manje vise izjednacio svugdje medju omladinom. Posebno ako imas veca primanja od nekog ko zivi u gradu. Jedina razlika ponekad jeste govor tj desi se da djeca koja su zivjela okruzeni vise sa starijim ljudima pokupili njihov naglasak, ali meni je zalosnija oholnost gradske umisljene djece koja to ismijavaju jer je stvarno povrsno razmisljati da neko ko nema sarajevski/ biscanski naglasak i prica kao stara dido i nane sa sela automatski ima i mindset tog dida i nane, najzad sve i da ima ne mozes reci da ima tendenciju da zbog toga bude krkan jer i prije 100 godina znalo biti plemeniti ljudi na selu, slusajuci bar price moje nene i njenih svih rahmetli kolegica. Najzad mogu se kladiti tj uvjerila sam se da moja nene od 95 godina zasigurno ima modernije i otvorenije stavove od nekih ovdje Sarajlija sa profinjenim naglaskom koji su dosli 90tih. Na kraju kod ljudi koji dijele ljude prvenstveno samo na 2 kategorije, obicno to gradsko prenemaganje i isticanje gradske vaznosti ili nekada plemickog porijekla bude minus i procice samo kod istih tipova ljudi- nesigurni u svoju vrijednost. Ne znam kako je u ostatku BiH ali u Krajini od 2015 su sela skoro pusta, rijetko ko da nije otisao vani od omladine tako da ces prije upoznati u Dojcland neku curu sa sela nego iz grada. 😛

      Ajd malo na stranu taj gore dio, dijelim misljenje sa ostatkom posta. 😛 Kad sam jedne prilike slusala Bogic Bogicevic ostala sam odusevljena da neko na takav nacin rezonuje Bosnu jer vecina ih bas odrasta zatrovana nacionalizmom, posebno mladje generacije i to se najbolje vidi sto kazes na drustvenim mrezama npr 11 jula.

    • Ejoj, pa jel je bar prošlo do sad? 🙁

      Ma vidim ja. Ali to nije bila tema posta. Ne znam ni što svi o tom pričaju.

      Viđam ja to i na ostale datume. Zato i kažem ove multi priče su smiješne. Stvarni svijet je nešto skroz drugo.

    • Dajem joj nuroflex protiv bolova od sinoc a ujutru kontrola da procijeni da li ce ukljuciti antibiotik, upala uha.

      A sto me nasmija sa tom recenicom. 😅
      Bice da se ljudi bezz nakacili na neke tvoje izjave, ali evo zaboravljeno vec.

      Jest da, a ne tamo nekakav bloger. 😛

    • I ja sam imao jednom tu upalu uha kad sam bio dijete. I vjeruješ da je još uvijek pamtim. 😀

      Ma bloger pogotovo. 😛

  2. Voljeti zemlju u kojoj si rođen, govoriti njen jezik, osjećati je svojom… to vala nije nešto što treba da izaziva divljenje samo zato jer se neko zove Josip ili Dragan. To su okolnosti rođenja, ne lične zasluge. Respekt dolazi iz karaktera, postupaka i odnosa prema drugima, a ne iz identitetskih etiketa. Voljeti zemlju u kojoj si rođen ne bi trebalo biti hrabrost nego sasvim prirodna stvar, bez obzira kako se zoveš ili u šta vjeruješ.
    Uostalom, (nacionalni) identitet ne dokazuje nečiju vrijednost, samo dublje objašnjava nečiju priču, što više možda dolazi do izražaja kad živiš u državi u kojoj nisi rođen.

  3. Zanimljivo je kako iz dijaspore urbana širina često izgleda još šira nego što realno jeste. Valjda kilometri dodaju perspektivu. 😊

    No, zapela mi je za oko ta teza o „urbanom“ koje rađa šire poglede, dok su, eto, Sanski Most ili Kiseljak sinonim za skučenost. To je baš zgodna podjela, geografski determinizam kao mjera moralne nadmoći.

    Samo, ima tu jedna sitnica koja malo kvari konstrukciju. U Kiseljaku, koji se uzima kao ilustracija hrabrosti „nebošnjaka“, većinsko stanovništvo su Hrvati. Dakle, govoriti o hrabrosti da tamo neko javno kaže da voli Bosnu i Hercegovinu kao da je riječ o egzotičnoj manjinskoj poziciji, blago je rečeno površno.

    Ta romantična slika urbanog dječaka koji nije mario za imena nego za to ko nosi loptu kući jeste simpatična, ali nije ekskluzivno “urbana”privilegija. Djeca su i po „neurbanim“ mjestima igrala po istim pravilima. Nisu komisije popunjavali ni u Sanskom Mostu, vjerovao ili ne.

    Možda problem i nije u urbanom ili ruralnom, nego u potrebi da se sopstvena biografija pretvori u moralni kapital. Širina pogleda ne dolazi iz poštanskog broja, nego iz kapaciteta da se izađe iz vlastite generalizacije. A tu smo svi, bez obzira na adresu, jednako na ispitu.

    I da, hrabrost voljeti svoju zemlju ne bi smjela biti izuzetak koji zaslužuje bonus poene. To bi trebala biti norma. Ali ako već pričamo o normama, onda bi i elementarno poznavanje demografske slike mjesta o kojima govorimo bilo dobra polazna tačka. 😊

    • Da te volim duša zna draga moja BIH…nemam pojma, samo znam da trebaju pod hitno neke stvari da se mijenjaju da bi naše društvo napredovalo i bilo bolje.Toliko ljudi jučer na ulicama i opet ništa…hajte jarani izbacite te krntije iz 1978 godine i uložite u novije tramvaje, nove šine i ne lažite da nema para, jer ima para.Al neda lopovluk.Tu je sav naš problem u BiH.Ne da se ljudi mrze, već nasijedaju na laži.Ko i malo prije rata što su.

    • Ma ne mora se ništa mijenjati, ljudima je udure ovako. Samo glasna manjina nešto kmeči da im ne paše.

      A što se tramvaja tiče, pa eto, jedini čovjek koji je nešto konkretno radio po pitanju javnog saobraćaja u posljednjih 30 godina i opet lik ne valja. Kad je kupovao nove tramvaje govorili šta ćemo na to trošiti pare, valjaju i stari, zadužuje se nepotrebno bla bla.

    • “Možda problem i nije u urbanom ili ruralnom, nego u potrebi da se sopstvena biografija pretvori u moralni kapital. “
      Wow Rikice, kakve izjave čovječe.
      Mada sam i in charge za ove generalizacije žestoko 😀

    • Stvari o kojima ja pričam su vrlo lako provjerljive u bilo kojem psihologijskom žurnalu. Imaš hrpu članaka koji potvrđuju da su ljudi otvoreniji u većim sredinama nego u manjim. Nema to veze s nekakvom moralnom nadmoći, ne znam zapravo šta je tu toliko šokantno ljudima. Isto kao što je vrlo lako provjerljivo da su ljudi spremniji pomoći u manjim sredinama nego u većim. Nije što su ovi iz manjih sredina moralno superiorniji, nego zato što takve stvari lakše dolaze do izražaja.

      Pa šta ti hoćeš reći, da Hrvati Kiseljaka svi odreda vole BiH, da su redovne zastave BiH na svakom koraku, da se poštuju svi državni praznici i tako to? Malo si me zbunila sad.

      Ma i ti ko da živimo u Singapuru, a ne u BiH. 😀

  4. Uhh hot take – yess.
    Ne znam… i ja sam s Vangelis u ovom mišljenju kao i u većini mišljenja. Nekako sam očekivala više urbanosti od Sarajeva. Kad uzmemo u obzir i očekivanja i privatna iskustva mislim da su mi ljudi iz Kiseljaka i Sanskog Mosta puno urbaniji od ovih koje znam da su rođeni i odgojeni u Sarajevu. Čak štaviše, u Sarajevu što dalje živiš od centra i čaršije to si urbaniji, pa su mi po iskustvu ljudi s Dobrinje top tier urbanosti 😀
    Možda je do generacije na faksu koju sam upoznala, ili generacije iz srednje škole, iz mog grada, koja je toliko bila izmješana da kad sam došla na faks sam pomislila da procentualno u Sarajevu većinom žive uskogrdna omladina, koji to svoje bošnjaštvo skroz nacionalistički gleda… A evo opet ovaj grad svoj omladini koja je bila mimosvit u svom gradu može ponuditi da budu šta hoće i da se oblače kako hoće i piju šta hoće, bez da sutra mahala priča, jer je eto dovoljno velik. Mislim da to čini Sarajevo još uvijek urbanim, sva ona djeca što su došla ovdje da studiraju i tu ostala, jer im je bilo tijesno u svom gradu. Bez njih bi val krkanluka i klošarstva potopio Sarajevo. Ali evo ne znam iz iskustva svoje generacije pričam. Poslije ovo sve mlađe što sam upoznala to je bilo u nekim izolovanim probranim sredinama, na nekim skupim sportovima ili radionicama i naravno da su tu bile urbane Sarajlije, ne znam pika li se to.

    • I got you fam.

      Meni cura iz Orašja kaže nikad nije čula da se neko zove ko ja, a zovem se Adnan. Ovaj jedan iz Kiseljaka mi pričo kako su se oni kamenovali redovno kad bi išli u školu kad su prolazili kroz određena sela i naselja i kad su druga djeca prolazila kroz njihova sela i naselja. Njeni ga nisu mogli smisliti u Sanskom Mostu jer je anam onaj, a lik odrasto u Sarajevu, kuso ista govna ko i ja, i da mu ne čuješ ime reko bi po priči da je Bošnjo sa dna kace. Razumijem ja taj narativ da smo mi eto svi raja bla bla, ali realno stanje na terenu kaže da su ljudi ipak podjeljeni i da su im etnonacionalne podjele bitne. Sad jel to ispravno il nije, neka svak odlučuje za sebe, ne želim se petljati u to i nametati svoje svjetonazore drugima.

      Pa eto vidiš, Sarajevo kao najveći urbani centar u državi privlači ljude koji su otvoreniji. Svuda je to tako, nije Sarajevo nešto posebno. I Berlin je otvoreniji od Potsdama, a oba su otvorenija od Peitza. U relativnom smislu Sarajevo jeste poprilično otvoren grad, u odnosu na prilike u BiH, ali ne treba zanemariti da je to ipak glavni grad jedne konzervativne države.

    • Hahahahah preslatko. Kako kažu naletila nakva okara 😀

      Uuuu admin reveal, yesss napokon da i ja nešto saznam o tebi.
      Nego zaintrigria me ovim survivorship. Stalno u avionu razmišljam gdje sam trebala sjest… zar na rep sine Tramvaje?
      Ma razumijemo se mi. Sigurno je i moj bias takav jer su najurbanijih iz malih naselja došli da studiraju u Sarajevo, a urbane Sarajlije otišle u Beč i Berlin da studiraju, pa kažu – we're not the same, haha.

    • Dvaput mi se desilo. Ne znam kad sam bio u većoj dubiozi. 🙁

      Dobra ti je pretpostavka, ne znam da li ima neka statistička razlika, ali rep aviona jeste sigurniji ako već dođe do nesreće. I pošto si stalna mušterija, ubacit ću ti jedan fun fact for free, crna kutija se također nalazi u repu aviona. 😀

      Haman da je tako. Doduše znam jednu urbanu žensku koja je otišla na privremeni studij u Mostar. 😀 😀

    • I meni se dvaput desilo da platim piće na dejtu, sumnjam da je bilo zbog besparice… mada i mene je on bacio u dubiozu da li mu se sviđam ili ne, nikada nećemo saznati. Bilo pa prošlo, je li tako?

      Ti baš znaš svoje avione?

    • Bilo pa prošlo. I ostavilo ožiljke i unhealthy coping mehanizme. 🙁

      Ma kako ne znam. Za A350 i A380 sam ekspert. A330 i A320 nisam, al mogu pogledati. 🤣

    • Pa eto možda i jest ostavilo posljedice, samopouzdanje i to. Je li tebi? I kakva je to dubioza nemati posao? Ništa mi nije jasno kako je s druge strane novčića tj. kod vas muških.

    • O sebi i pričam. 😭🤣

      Uh joj kad se sjetim. Rekao bih da muškarcima posao ima pored individualne dimenzije, u smislu karijere i finansija, i onu društvenu, u smislu društvenog statusa. Pogotovo u kontekstu muško-ženskih odnosa. E pa sad zamisli da si uskraćen da se ostvariš u svemu pobrojanom jer imaš set vještina koji nikom živom ne treba.

    • Pa naravno da o sebi pričaš… joj mene.
      Što bi ti meni rekao – nisi nikad o tome pisao. Voljela bih čuti naučnu stranu teze “zaposlenost -situationship korelacija”

    • Hahahaha a joj. 😹

      Pa ne znam baš da li sam čitao neke naučne članke na tu tematiku, ne mogu se sjetiti na prvu, ali vjerovatno da ima nekih poveznica. Onako iz moje perspektive, to bi se moglo sumirati ovim prethodnim komentarom.

  5. Ljudi u Sanskom Mostu nisu urbani, ni u ostatku mog kantona. I nije da napadam svoje, jednostavno je tako, jbg. Nekad u svojoj dobroti i dobronamjernosti, ljudi zaborave pravo stanje na terenu. Ni prosječne Sarajlije nisu nešto za pohvaliti, ali opet – država za sebe, više ljudi, veća šansa za anomalije.

    • Taman tako. Ali teško je to malo objasniti svijetu koji ne živi u tim mjestima. A opet i dosta ovih koji su se zasitili takvog života su odavno van tih mjesta, pa onda i nema ko da svjedoči o svakodnevnici iz te perspektive.

    • Jel bilo namjerno il dobro namjerno? 😛

      Ne shvatam ja ništa pretjerano lično, a i što shvatim ne pada mi teško pravo da ti velim. 😀

      Razumijem ja da ljudi ne vole generalizacije, pogotovo je to danas moderno. Ali to je način na kojim organizujemo razmišljanja hiljadama godina unazad, i nije to tako bez razloga. Kod nas je to sabrano u mudroserinu ko se na mlijeko opeče i u jogurt puše. Mada ovo o čemu pričam nije nikakva generalizacija, imaju empirijski dokazi za sve.

  8. Nije se rodio ko je k. ugodio i paradajz presolio tak nešt.

    Mora se i te kako nešto mijenjati, ja ti velim, a ti kako hoćeš misli.Hajmo vako, sav je svijet otišao helać, da ne bude en je pametuje iz dijaspore, no, svugdje se sve mora mijenjati.Bolesno društvo maximale, ko je iole normalan vidi to.Samo je problem da je sve manje normalnih.

    • Pa kad narodu dodije, pa će mijenjati. Najgore kad ljudi ravnaju prema sebi. Mene su vile pronosale pa sam uspio nekako vidjeti stvari iz tuđeg ugla. Netom se spakovo i razgulio negdje drugo. Prioriteti nam nisu ni izbliza slični i dok dođe moje da se samelje prođe život. 🙂

  9. Jel se dzaba kaze gradska raja il sta 😛

    Ja sam stalno mislila da je grad u kojem zivim bas normala, cak i relativno progresivna mala sredina. Dok nisam skontala da to nisu svi ljudi, nego kombinacija ljudi *oko mene* i moje podsvjesne odluka da selektivno pojmim stvari. Kad sam prvi put fakat *cula* kako mi recimo uza familija razmislja o odredjenim temama, stvarno sam se zacudila, malo cak i razocarala. Onda sjednem s nekim svojih godina iz ne tako uskog kruga poznanika, pa s nekim iz malo uzeg kruga, onda s nekim s kim jedem kolace za bozice i bajrame, i svaki put kontam, a u picku nemile matere, kakva je ovo vukojebina nazadna (i uzrocno posljedicno pobjegnem iz drzave glavom bez obzira, da se nikad ne vratim). A uzmimo u obzir da je iz moje perspektive moja vukojebina opet naprednija od svih okolnih vukojebina.

    I nije samo do tog nacionalizma kojeg ti spominjes, nego mrve nacionalizma, mrve sovinizma, mrve ksenofobije i mrve svake druge vrste arhaicnog nacina razmisljanja kojeg smo trebali ostaviti u proslosti jos prije mog rodjenja

    Ja Sarajevo nikad nisam dozivljavala kao neku otvoren(ij)u sredinu, pravo da ti kazem. Valjda jer sve sto cujem od dolaska do odlaska je odakle sam, cija sam, sta ja tu radim, jesam li se ja sad dosla tu da zivim, dobro je nek nisam, i tako dalje i tako blize. Ako me prvi vozac u taksiju uzme rostiljati s pitanjima ko da sam u Hagu, ili ode na tangentu o dosljacima/gastarbajterima/pederima/cemu vec, sta mogu ocekivati da ce misliti o nekom ko (naocigled) jos manje pripada, po bilo kom osnovu.
    Mislim, razumijem da nemam svoj isfiltrirani krug Saralija koji ce se uveliko slagati s mojim vidjenjem svijeta i ne znam gdje da odem u Sarajevu da ih nadjem (nit sam se nesto pretrgla trazeci, ruku na srce) i da mi misljenje dosta oblikuju reddit komentari s bosanskih subreddita, but still.. Ako moram toliko filtrirati da dodjem do neceg iole urbanijeg od onog sto postoji u mojoj 5 puta manjoj vukojebini, damn bruh

    U apsolutnim brojevima, raje ima vise i samim tim ima vise i normalne raje (sta god nekom bilo normalno) i imaces veci krug prijatelja i poznanika s kojima se mozes usaglasiti i vise anonimnosti medju ljudima s kojima ne mozes. Tj, veca sredina je – surprise – veca, al nije vala da tolerancija po defaultu dodje s asfaltom. Ko iz starta ima nazadna razmisljanja, njemu i najrodjeniji New York dodje ko petrijeva zdjela za gajenje predrasuda ¯\_(ツ)_/¯

    Malo off topic: nekako mi je opcenito sva bosanska multieticnost/multikulturalnost/multivitamin+ komicna i umjetna na isti nacin na koji smo svi poligloti s cetiri maternja jezika. Isto izgledamo, isto pricamo, isto smo odrastali, ista su nam imena, ista su nam prezimena, samo su bogovi drugaciji. A s druge strane je viralan onaj mali kinez s tiktoka kojem su roditelji negdje u bosni otvorili kinesku radnju (a koju drugu) i on je ovdje odrastao, sad je balkinez i jede sarmu stapicima. Iliti, svaka naznaka prave razlicitosti nam je ko saka u oko, moze komotno u novine koliko odskace.

    • Ma bečka raja. 😛

      To je ono što ja velim Banditi. Mala grupa kmečavaca kojim kofol nešto smeta. Mala i glasna. Kad malo pogledaš šire okvire, skontaš da većini svijeta i ne smetaju stvari koje tebi smetaju. Meni su recimo društvene mreže otvorile oči. Otvoriš bilo kakvu vijest koja izvještava o nekoj devijaciji u društvu i uvijek ćeš naći nekog ko to odobrava i nekog ko lajkuje ta odobravanja. Nisam jednom gledao neki video nekog lika koji u nekoj trulji od auta pretiče kolonu preko pune linije. I vazda neki hairlija ispod koji kaže da se ovi ispred njega mile i da bi on isto to uradio, kao ko ne bi da je na njegovom mjestu. Tristo pregleda članka i 600 lajkova na takav komentar. Jedino smo licemjeri što i zakone ne prilagodimo svojim normama. Pa fino da piše da se nekad ne može, a nekad se i može preko pune prestizati i vozdra. Nego eto, truhli Zapad nas tjera da usaglašavamo zakone sa njima. I to je onako minoran primjer, a ima ih kolko hoš.

      E pa ne znam sad kako je vama koji dođete ta trane. Evo Undinela kaže da se ima šta ponuditi. Mene su nekako i prošle te furke, pa ne znam ni šta da ti velim. Ali ima tu malo i do globalnih trendova gdje se evo susrećemo s fenomenom da su novije generacije konzervativnije od svojih roditelja, a nije da ih ne pratimo.

      Pa ništa nije garancija ničega. Zato i postoje izuzeci. Ali sasvim je jasno primijetiti tendencije. Urbane sredine imaju bolje poslovne prilike. To ne znači da su ljudi u manje urbanim sredinama lijeni ili da su svi nezaposleni, niti znači da su svi u gradu zaposleni. Otprilike je tako i s otvorenošću. Znam lika ovdje, ne može smisliti LGBT, a doselio u grad gdje na svakom trećem prozoru imaš zastave duginih boja. Ali u globalu je neko iz mog poštanskog broja tolerantniji nego nekakav prosječan lik iz Seevetal ili Stadea.

      Haha sviđa mi se to poređenje s jezicima. 😀
      Ne znam, ja sam se pomirio da od tih multi priča nema ništa i da je to sve šuplja priča. Štaviše imam osjećaj da se ljudi više ne mogu danas nego prije 10 ili 15 godina. Opet oni kmečavci, par njih, i sad kontaš to je svuda tako dok ne zaviriš na društvene mreže gdje vidiš šta i kako ljudi pišu i razmišljaju kad su svoji na svom i kad nema socijalnih inhibicija.
      Nego kad smo kod Kineza, meni je super onaj što je svirao neko vrijeme u Sarajevu. On je baš nako pozitiva. 😀

    • Kad jednog dana budeš u penziji s unukama i unucima, nećeš razmišljati eh kud nisam više radila u životu.

      Nego kud nisam onda komentarisala dok je bilo aktuelno i u trendu i dok je još neko mario šta želim reći. 😀

Leave a Reply