o nekom Poljaku…

Jučer ja, gledam svoja posla (po običaju), kad tapše me neko po ramenu. Prvo kontam kako me ba prepoznaš, tolko svijeta, milion ljudi. Tačno ono ko kad sam u Sarajevu bio, pa ti ne moš smeće bacit bez da te neko ne zaustavi, u teretani me znaju, u kafani sa mnom nazdravljaju i tako to. Nakav tip i neka batre. Ispriča on meni nešto, ja onako uredno sačekao da završi šta ima da kaže i tek onda izvadih one slušalice, te mu onako po bosanski ha!? Kaže koje jezike govoriš, pa reko eto engleski haj. A on kobiva ne govori engleski, nego poljski i meščini ruski da reče. Pa reko eto i ja znam bosanski. Sve mi to uredno na njemačkom komuniciramo. Haj kaže da ja tebe pitam na poljskom, a ti odgovori na bosanskom, ko skontaćemo se mi. I pita ti on mene kad počinje šou, onako sve rukama maše. Ma reko nemam pojma paša, i ja tek došao. E dobro kaže, pruža ruku i kaže ja sam Szczesny ili bješe Przemysław, tako nešto. I odoše negdje u masu…

28 0 komentara

Leave a Reply