o moja dva džempera…

Pošalje mi stari dva džempera, vunena. Kontam koji će mi džemper, ja džempere nosio posljednji put u ratu možda. I tako su se oni kiselili u ormaru do jednog pohladnog proljetnog septembarskog dana. Mazija u stanu, samo takva. Baš ga nešto složilo. I haj strpim se ja jedan dan, ko ono proći će valjda, šta li sam već razmišljao. Pa i drugi. Treći dan, isto ba sve, možda i gore. I u neka doba se sjetim pa imaš radijatore paša moj, de upali, nisi u Rajvosa da ti neko drugi pali. Na neke stvari se baš teško navići. Eto recimo to s radijatorima. Ili s praznicima. Nemam uopšte neku naviku što se toga tiče. Elem, ja ti za radijator kad šipak, ne radi. Odem kod ovog svog fizioterapeuta, reko radil kod tebe, kaže radi što ne bi radilo. E reko kod mene ne radi. Ja bolan u šorcu još. Vjeruješ da nisam imo neke trenerke nešto za po kući, a gdješ u pantolama sjedit. Bolje se smrzavat jel. Ni priglavke. Ovdje ih niko i ne prodaje, a u Bosni niko ne plete priglavke broj 45 recimo. Ko ono jebo te s golemim stopalima, nek im otpadnu. Elem, sjetim se ja tih džempera. I počnem nosit taj jedan, i evo vjeruješ i dan danas ga nosim. Nekad kad kuham pa skinem. I ljeti kad je baš vruće. Zabije mu se neka, pa ne znam šta je to, ko ona kuglica odjeće, znaš ono, znaš na šta mislim. Elem, zabije se to jedno negdje na leđa. A džemper nako, nema prednju i zadnju stranu. Ima etiketu, ali mislim nako na prvu ne moš razaznat koja je koja. I eto ima ta kuglica, koja je eno preživjela i pranje, tako da je to sad neka oznaka i moš isprve obuć ispravno.

neka pjesma o džemperima.mp3

45 0 komentara

  1. Svako ima priču o džemperima koje mu je dao stari. Meni je tata dao jedan jako dobar džemper, ja ono nisam vidjela kako je to kvalitetno, nije od vune, ali nekog lijepog pamuka, a materijal peri-deri, tj ni dan danas njemu nakon 15 godina nije ništa. E takve bi se sve stvari trebale proizvodit.

Leave a Reply