o nekim random interakcijama s (malim) ljudima…

Stojim ja. I neki mali probirdžija (u nastanku) prolazi pored mene, nemaš ga šta vidjet. Tamani nakav sladoled na kašiku. Prošao metar ispred mene, pa stade i okrenu se prema meni. I ja njega nako pratim. Nastavi dalje, napravi još par koraka, jedan metar možda. Pa opet stade i opet se okrenu i gleda mene. Gledam i ja njega. Ko oni kaubojski filmovi. Nikog među nama. Par ljudi sa strane gleda. Pa opet on nastavi, metar dva, pa opet stade i okrenu se. Ovaj put mu mahnem i salutiram, sve u jednom. Kad eto ti njega do mene i pruža mi onu ruku sveskupa s kašikicom u njoj, i ja njemu reko daj petaka i nako se momački hajfajvamo. 🙏

I ode lik kud je i pošao, maštrafeći onaj sladoled, bez i da se još jednom osvrnuo.

99 0 komentara

Leave a Reply