suicidalne misli

U Sarajevu. Prelaziš na pješačkom i misliš staće ti neko. A kad zakoračiš ne znaš hoćeš završiti na drugoj stranici ulice ili na drugom svijetu. Stane, jedva, i ja mislim čitavu ti familiju isproziva u procesu. Ti našo preko pješačkog, baš sad kad ono mora negdje. Nabije ti se, ono samo te lagano autom ne ćuška da brže pređeš. I bi, da ikako može. Navrlo negdje, znači nema besposlenijeg naroda koji negdje više žuri. I još kaže na Zapadu se brzo živi, kod nas se meraka. Šta bolan merak. I kad. Tačno ono čovjek pomisli eto udari me više, pregazi, samo reci gdje toliko žuriš…

45 0 komentara

    • Ma nema shansi da je tako. Ja sto kazu na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko je bilo takvih losih situacija. A i kad sam malo hodo po regionu, ja kako sam vidio mi smo tu najbolji, a i Hrvatska.

    • Ma hoćeš li više vjerovati meni ili svojim očima. Uostalom, meni je bilo 6 takvih situacija u 7 dana.

  1. Auto se teže pokreće iz stanja mirovanja, nego čovjek. Tj kad staneš s autom, treba ti potrošit više energije da kreneš ,neko kad čovjek stane pa krene.

    Nekad sam tako uljudna da kad vidim da je samo jedno auto na cesti, ne prelazim odma da mi on maksuz mora stati, nego sačekam da prođe pa prijeđem. Doduše to da je samo jedno auto ne postoji u Sarajevu, nego u našim selendrama, malim gradovima

    • Prvo da ti čestitam na okončanoj terapiji! 😀
      Vidiš da si se na kraju izborila sa svim. Svaka čast!

      A sad nazad u studio. Gdje ti je to brat? U kom gradu mislim? 😀

    • Hvala puno Tram! 🙏🏼❤️
      Djelovalo je kao da nikada neće proći…

      U Mannheimu. Možda ste negdje blizu? 🤔

    • Pa sve tako djeluje izdaleka, ali smo svi imali viziju tvog ozdravljenja. 😀

      Ma ni blizu. 🤣

    • 🥹značila mi je vaša podrška i više nego što možete zamisliti.

      Hahaha, da pogađam, Nordrhein-Westfalen? 😂

    • Ma sad ćemo mi na veselo okrenuti. 😀

      Ma nije bebo, bježiš s časova meščini. 😛

Leave a Reply