o qrovima…

Koliko sam za taj neki sveopšti tehnološki napredak, dok ga još uvijek mogu pratiti, tolko mi vala ide na racku kad se naprduje tamo gdje, ne da ne mora, nego je više naporno i iritantno i itekako ima smisla zadržati “stare tehnologije”. Recimo neku noć u kafani kad mi da onaj qr kod umjesto jelovnika običnog. Problem napisat imamo tri pića i dva jela, uslikat da ljudi vide šta i kako i isprintat negdje. Nauka čitava. Pa ti vadi nešta telefon, a svi kukaju kako su svi na telefonima vazda. Eto izađeš na jedno mjesto da se malo socijalizuješ, bez telefona, ali nema ti druge nego da ga vadiš. I onda ti gradira iritaciju, od goreg prema najgorem. Nema ono to na nekoj stranici pa ti brzinski preletiš, jok, rovi po nekim menijima, traži negdje na stranici, sedam podmenija rovi dok ne nađeš. Ja došo gladan žedan i sad ću ti ja dangubiti gledajući nekakav UX/UI javašluk koji je neki indijanac sklepao nogama. A pazi, to je ono ko bolja varijanta. Ona gora je kad još išće da mu skidaš nekakve PDFove, pa još bonus nerviranje svaka kategorija hrane i pića ima svoj poseban PDF. Neki dan gledam, imam više PDF jelovnika nego nudesa (uključujući i vlastite [dikpikove]) na telefonu… 

26 0 komentara

  1. Pa gdje si ti Tramvajčiću, nisi nam dugo rondao 😁
    Prizvali smo te ipak.

    Glede ovog tvog posta bih se složila, s jednim izuzetkom u Milanu sad kad sam bila, da javno pohvalim i restoran imena Miscusi.
    Isto tako qr kod i sve što si napisao, ali stvarno brzo, pregledno, jednostavno, pri tome možeš sebi da složiš pastu s kakvom vrstom tjestenine i umaka i dodataka želiš, platiš isto preko aplikacije i sve to donesu pred tebe bez suvišne priče i ustajanja od stola. To me se baš dojmilo. A pasta da prste poližeš ☺️

Leave a Reply