filozofija zološkog vrta

Zološki vrt je nekad služio da čovjek vidi životinje bez da ode u đunglu. Tu, u vrtu, bi se pronašla po jedan par od svake vrste (barem ove zanimljive). Danas sve i da hoće otić u đunglu, nema šta vidjet. Mora u zološki. Nekojakih vrsta samo još tamo  ima. A to je krajnije tužno. Tužno i depresivno. Kontam isto, đe god da je došo bijelac napravio je poganštinu da nema veće. A ponajviše mi se, posljednjih dana, vrti poganština u vezi Indijanaca. Malo kome padne napamet da su Ujedinjene države Amerike zapravo jedna velika genocidna tvorevina, nastala na kostima miliona Indijanaca ovijeh ili onijeh plemena. No opet i preko toga čovjek može nekako preći. Bilo je osvajanja oduvijek. Jači je uvijek tlačio slabijeg. Al što meni nikako ne polazi za rukom, da shvatim, jeste činjenica kako neko može zavidjeti Amerima. Istina jeste da im se ima na čemu čestitati, pa čak se i ugledati u nekim stvarima. I ko bi reko da ću pročitat da postoji glupan koji silovito vjeruje da postoji kvalitet u Mekdonaldsu. Čak, glupan, ističe kako oni imaju standard i da se ide na obuku 3 mjeseca u Ujedinjene države, jer standard je to. Da ne spominjem da ne zna kako taj isti posao je među najnecjenjenijim u dotičnoj…