o životu na ovim prostorima…

Ljudi se vole tješiti i sebi davati na vrijednosti sa pričom da je svaki život jednako vrijedan i da je svaka smrt podjednaka tragedija. Bolan kad zagine jedan Švabo i kad zagine jedan Indijac, to je nebo i zemlja. Ljudski životi, pa posljedično i smrti, nemaju jednaku vrijednost. A ljudi su ti koji daju vrijednost životu i smrti. Naprimjer Švabo vrijednuje svakog svog zemljaka. Ne samo ovog živog i zdravog, nego i onog bolesnog, i ćopavog, i ćoravog. I on je svima to dao do znanja. On o svakom svom misli najbolje, čitavo društvo izgradio na tim vrijednostima. Ili Šved…

ta ja znam

Da je ovaj blog rinaka znaju više i ptice na grani. Od onog prethodnog lošeg, ali sa nekim šarmom i dušom, uspjeli su nekako napraviti gore i imamo ovo. Sreća u nesreći je da je meni bar u životu potaman, pa i nemam neke pretjerane potrebe ni da pišem. Ali me živo zanima koliko li je koštalo ovo preuzimanje bloga…

o komentarima 3: Svi su isti…

U neka doba sam skontao da su jedino izborni rezultati, uz sve svoje manjkavosti i propuste, jedini relevatni pokazatelji društvenog mnijenja. I fejsbuk komentari naravno. Čitajući ove komentare koji Srbi ostavljaju, ne mogu se oteti dojmu da su kriminal, zločin, relativizacija istih, i kojekakvih pozivi i organizovanja na istrebljenja nesrba jednostavno dio srpske kulture i folklora. Sad bi neko reko to je generalizacija, nije to tako, bla bla, standardne šuplje priče i politička korektnost 21. stoljeća. Kao nije korektno reći da su nam komšije krvožedne, nisu svi. Ima neka nagluha i slijepa baba iz Jagodine koja još uvijek misli da…

o komentarima 2: Palestina uber alles, vjerski terorizam i gej (ni)je okej…

Sjećam se da sam deaktiviro onaj fesbuk akaunt taman u vrijeme održavanja prve gej parade. I to se sjećam jer su mi svi toliko dodijali s tim pisanjima, da sam u nekom momentu reko pa gori si ti što se uopšte izlažeš tim sadržajima. I fino se deaktiviro, i zaboravio na sve, dok mi nije opet trebalo za posla i aktiviram nešto. I prošlo je otad 13 bajrama, ja se vratim, ono skroz drugo mjesto. Otprilike pola stvari koje čitam, ma i više od pola, jedno 80% su nakve reklame. Ja sam čak i imao one neke skripte koje ti…

o komentarima…

Čitam, valjda, ko i svi drugi komentare ispod vijesti, jal na portalima direktno jal na fejsbucima. Ne mogu si pomoći. A i ne mogu se baš sjetiti situacije da sam poslije pročitanog pomislio eh jes mi drago što sam ovo pročitao, bolje se osjećam. Suprotno sam pomislio iha haj puta. Ali to čitanje je nužnost, jer čovjek mora znat s kim živi. Posebno kad su političke vijesti u pitanju. I pri tom ne mislim isključivo na domaću politiku, i svjetsku isto. I kad vidiš nako kako average Joe, da ne kažem prosječni Bošnjo jer se to odnosi na sve nacije,…

o budućnosti…

Nekad čovjek jednostavno ne može da vidi u budućnost, a bilo bi mu lakše da zna šta ga čeka. Recimo meni je plaho bilo krivo što ne pogledah onaj Dune u kinu, to mi se nešto baš gledalo. Pa kasnije kad sam ga konačno pogledao kontam se sva sreća što ne pogledah ono u kinu. A drugi put bi čovjek najradije preskočio sve da zna šta ga sve čeka. Tako da, nikad se ne zna…

o samozaštiti…

Jedna od rijetkih dobrih stvari na ovom blogu je što sve memoriše što napišeš i spasi bez da te pita i hoćeš li. Nekad samo vako iksiram usred posta, ono se sve samo spasi. Kad vako čitaš kasnije te postove… pa i bolje što nisu objavljeni.