o ne daj Bosnu Lendo…
Ne znam jel ovaj lik ozbiljan ili je neka zaebancija, jer ako je ozbiljan ovo je predobro. Ali i ako je zaebancija, isto je predobro samo na drugi način. Win win u svakom slučaju za mene…
Ne znam jel ovaj lik ozbiljan ili je neka zaebancija, jer ako je ozbiljan ovo je predobro. Ali i ako je zaebancija, isto je predobro samo na drugi način. Win win u svakom slučaju za mene…
Joj danas sunce povazdan, ja ošo malo prohodat, dobro nije bilo sunce povazdan, odpolavazdan kiša. Ali znači danas vidim lika trči bos po ulici. Nije beskućnik ili šta ja znam, samo neko govno hipstersko. Ja mislim da taj hoda u cipelama po kući. Ne mogu…
Volio bih vam reći da sad ima neka caka oko prethodnog pitanja, da ako se odgovorili vako onda nešta, ako ste nako onda nešto, ali ništa od toga. Ustvari mi je dilema došla dok sam ja nešto čaprkao po kužini svojoj. I pošto ja nemam odgovor na to pitanje, jer je stvarno dilema ipo, ja pitam svoje dvije cure u grupi našoj. I tu je čitava stvar poprimila jednu novu dimenziju. Neću vam pisati o njihovim odgovorima, ali ni jedna ni druga mi nisu uopšte odgovorile na pitanje. Nešto svoje one počele, nači ko da sam u filmu Adama Sandlera.…
Između partnera koji vrhunski kuha, ali i vrlo često ostavi nered iza sebe u kuhinji i partnera koji kuha osrednje ali najčešće počisti sve za sobom, s čim biste se lakše pomirili i prihvatili?
Opet sam se zaljubio danas. Mislim nije toliko opet koliko je napokon. I nesretno. Po običaju… Ova mala ista Blato.
Ono gdje treba skinuti kapu Švedistancima jeste ta neka… ma ne znam iskreno ni kako se to zaoprave zove, ja bih rekao neka kultura življenja. Imaš dojam da sve što su napravili, napravili su ko sebi. Recimo nedavno je bio neki članak o nekom trotoaru koji je negdje napravljen i onda su vako posred istog bili il neki čunjevi ili tako nešto, da ono ne možeš normalno hodati. I prvo što čovjek pomisli jeste pa jel taj što pravi ovo konta ikad proći tim trotoarom i nabijat se na te čunjeve ili šta. Dosta te neke infrastrukture imaš i kontaš…
Pošto ovaj svijet voli da se kvizira, evo jedan kviz. Ja sam na skromnih 53/196…
Nešto kontam kad je u pitanju tolerancija, ljudska prava, jednakosti, slobode, i generalno sve na taj fazon, najdalje što smo dugrali je Švecka. Znači u čitavoj ljudskoj historiji, koliko god ona duga bila i kad god da je počela, Švedsi (& co) su pokazali šta svijet može, ljudska rasa, samo kad se potrudi. I onda ti dođu ovi hangala bangala kojekakvi i nekako se ne uspiju utopiti u sve to i ostanu na marginama takvog društva. To nam može reći samo jedno. Ili je ova priča o toleranciji, nekakvim univerzalnim vrijednostima, socijalnim faktorima i sve na taj fazon za neku…
Nakon iha haj vremena neki dan se konačno nakanio da kupim krevet. Ne mogu više, smorila me kupovina namještaja. Ne mogu ja otići i kupiti prvo što naiđem, nego sve neki proračuni, možel to meni, treba li mi, ima li šta bolje, imal neđe drugo povoljnije, hoš na ovaj fol, hoš na onaj, i tako to. Smori čovjeka. Pa još dođe to, pa ti sve sam sastavljaj. Leđa me ubila, ruke ko kod lučkog radnika. Mislim da se ne lažemo ima meni nešta i opuštajuće kod sastavljanja namještaja, da bih to čak i razmislio kao neku alternativu karijeru u kojoj…
Čitam onaj post od Šave kako se handri s poslom i eventualnom depresijom, i onda se sjetim i one Ironične koja je spominjala da bi se najradije bacila pod tramvaj (još uvijek nerazjašnjeno dal je mislila na mene il prevozno sredstvo op.a.) iz (pretpostavljam) istih ili sličnih razloga, i kontam ima ta čitava jedna generacija omladine, prevarena generacija kako ih ja nazivam. Doduše nije generacija u smislu godina, jer bih rekao da sam i ja među njima, donekle, a ovim dvjema gorespomenutim bih po godinama mogao biti stariji… momak! Nego generacija u smislu te neke omladine kojoj su vascijeli život…