Na nagovor Romanove (gdje ona usputrečeno?), odem ti ja da testiram D vitamin. Prije nego što ću doći ovamo kaže mi jedna, koju sam upoznao ovdje (isto usputrečeno), štagod radio obavezno uzimaj vitamin D. Meni je to tad bilo malo i šega, onako od svih stvari i savijeta koje moš dat nekom, baš da mi to kaže. Ali eto, ja sam to i upamtio, a i u neka (kasna) doba počeo praktikovati. Skontam poslije doručka i krhnem jednu i vozdra. Prije je to sve bilo nešto navratnanos, neredovno, uzimam sedmicu, pa onda dok mahnem krpom kad čistim kuhinju, premjesti onu bočicu s tabletama i na kraju i zaboravim na sve kamol jesam li uzeo taj dan il nisam, a bilo je i takvih momenata. Skontam mora bit na vidnom mjestu, vazda istom, i tako jedino neću zaboraviti. Uglavnom došli rezultati, kaže knap iznad donje granice. I ja šta ću, udarim duplu dozu. I sad ja ne znam jel to neki placebo il šta je, al fakat se nekako čovjek počne bolje osjećati, bolje raspoloženje i tako to. Da bih neki dan vidio da je isteko rok tim vitaminima, i to prije neke dvije godine bar. Tako da pojma nemam šta sam ja zapravo pio sve vrijeme. Ali eto fercera izgleda (il placeba), pa šta da se radi…
o jednom kratkom…
Razumijem žene s kratkom kosom. Ove s dugom, njih pak gledam drugim očima…
o Međunarodnom aerodromu Halid Bešlić u Sarajevu…
Nije to taj, ovo je jedan drugi.
Oni diktatori što nazivaju sve ulice i trgove i fontane i brane po sebi, oni su bili na nekom dobrom tragu. Imam nekog respekta prema tome. Jer alternativa tome su oni bezidejni likovi koji se pokušavaju probiti u svijet ideja sa pričom hajmo nazvat nešto po nekome, bonus poeni ako je taj neki život izgubio nedavno, a još bonusniji poeni ako je bila neka nesreća sa smrtnim ishodom. Nije dosta što nas je zadesio gubitak, nego de nam se još i ti natovari. Ubili onog momka, i kae de da se nazove most po njemu. Hej čuj most po liku koji je bio u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Onog tamo auto zgazilo, de kaže ulica po njemu. Onog trećeg tramvaj ubio, kaže de stanica tramvajska. Halid umro, kae de aerodrom po Halidu. I to namjerno predloži dok su ljudi još onako emocionalno rastreseni, jer ako neko kaže halo ba, ko što bi trebao reći, onda kao kakav si ti čovjek kad kažeš na takav prijedlog halo ba. Hinjski. Pa ja ne bih bolan pristo da se po rahmetli meni nešto nazove na taj način, kamol po tamo nekom x liku. I to je jedan trend koji nikako da prođe. Svaki od tih likova konta evo svi su neuspješno završili, ali ja sam pametniji od ostalih i ja ću se proslaviti. Nećeš. Nemoj ni pokušavati.
o novom postu…
Napisat ću vam jedan novi post ovih dana. Imam nešto u planu. Vidjet ćemo…
o Morganaai…
Zapratite me za još sličnih sadržaja.
o Johanu Cenu…
Niko ništa:
Blogger.ba:
o dešavanjima koja su se desila na petak 13…
Rondam ja materi kako je meni zapravo i najteže u životu, dajem joj onako ilustrovane primjere svakodnevnih dogodovština upakovanih u velike životne patnje i frustracije. Ona mi onako daje neke savjete sa isteklim rokom trajanja i ja joj objašnjavam zašto to ne može tako. Mislim da joj je više i dodijalo da me sluša pa mi veli zapiši ti to negdje sine, napiši knjigu…
o gotivnim ljudima…
Imaju neki ljudi koje gotivim, a da oni i ne znaju za to. U moru isplivavanja govana o jet setu, nađe se i pokoja pozitivna priča.
Recimo Pitbull. Ja nešto nikad nisam pratio njegovu muziku nit bih ga mogo prepoznat da sjedne za sto pored mene u kafani. Ali čitam kako je jedne prilike bila neka online anketa u kojem tržnom centru bi trebao održati idući koncert i onda je neki trol predložio neki na Aljasci u nekoj nedođiji. I ona bolja strana interneta se zadala u glasanje i izglasali su to. Pitbull ih je, pro kakav jeste, ispoštovao i odsvirao koncert u toj nedođiji. Još je i tom trolu platio kartu avionsku do tamo i reko mu da nastavi trolati. Poslije toga mi je porastao u očima i nije mi mrsko slušati mu muziku, pa čak i samoinicijativno naći nešto njegovo.
Tako sam nekako zgotivio i onog Boban Rajovića. On se realno proslavio s pjesmom Usne boje vina, koja stvarno jes nako dobra, volio ti ne volio Bobana Rajovića. I kaže kako je platio neke pare za tu pjesmu i kad mu je čoek donio taj hit, on ga haman nije htio ni pjevati jer nije znao šta su šimširi. 🤣
Neki dan je Sabit iz Tarčina obećo tašnu kupit nekoj Sabiri iz Hadžića, il kako se već zove taj njegov ženski pandan, ako Sejo Boj nešto prokomentariše. Kad fakat Sejo Boj zakomentariso. Njemu sitnica, a nama golemo. Ja odmah na jutub traži Seju Boja da vidim šta pjeva i čim se bavi.
Ali nije ni sve tako divno i sjajno, a klatno gotive se začas zarola na drugu stranu. Recimo isto neki dan čitam kako Sejo Boj kudi Njemačku, eto nisu mu dali da studira, samo jer je strendžer, pa se on naljutio i reko e neću vam sad ni pasoš uzet (baš ih je zaebo). Da bi se kasnije ispostavilo da je lik završio srednju strukovnu školu, a ni s njemačkim baš nije na ti. Pa šta si očekivo paša moj solidni. To samo u Bosni ima da neki padobranac upadne na fuckultet i bude neki pravnik ili ekonomista, bez da zna sastaviti prostoproširenu rečenicu. Od toliko realnih problema koje ova država ima, ti nađeš nešta lagat i izmišljat, ko da je 1993, pa ljudi nemaju pojma šta se dešava van granica njihove opštine. Tako da je izgubio status i privilegije koje je imao kod mene.
o natkasni zamalo 2…
What has two thumbs and two natkasne? I još spuco dva hamburgera?
I to sasvim slučajno i neplanski naletio. Volim ovako ove male dnevne pobjede. Kutija od zvučnika konačno može u zasluženu penziju.

pitanje za ?…
Ee, vidio sam ti ono…